Podzemna baza Željava

Nekoć znana kao jedna od najvećih podzemnih vojnih baza u Europi, Željava danas postaje ključni dio prekogranične GWT2P turističke destinacije s 2Parka - Plitvička jezera i Una! 

Lička Plješivica

Željava je utkana u predivan planinski lanac Ličku Plješivicu, drugu najdužu planinu u Republici Hrvatskoj koja se prostire od Nacionalnog parka Plitvička jezera do rijeke Zrmanje na jugu Hrvatske. Sa svojim prirodnim nastavcima Medvjeđakom na sjeveru te Kremenom i Poštakom na jugu, Lička Plješivica je preko 100 km duga i obiluje biološki raznolikim sustavima prirodne baštine s mnogo zadivljujućih krajolika te jednim od najljepših panoramskih pogleda u Hrvatskoj - onim s vrha Gole Plješivice, najvišeg vrha sjevernog dijela Ličke Plješivice.

Izgrađen odmah ispod Gole Plješivice, podzemni aerodrom Željava je danas pozicioniran u centar GreenWay Tour 2Parks regionalne destinacije, na granici između dvije susjedne lokalne zajednice, sada i pouzdanih partnera predanih razvoju prijateljskih i obostrano korisnih odnosa.

Važan podzemni dio baze Željava, pista 4 i dijelovi pista 1 i 3 pripadaju Republici Hrvatskoj, administrativno Općini Plitvička jezera, dok se piste 2 i 5 nalaze na državnom području Federacije Bosne i Hercegovine, administrativno Gradu Bihaću.

Zajedno s dva nacionalna parka, obje lokalne zajednice su temeljni partneri i potpisnice prekograničnog GWT2P Sporazuma o partnerstvu i suradnji.

Od inicijative do realizacije vizije

Početkom rada na zajedničkom razvojnom projektu, nositelj projekta Općina Plitvička jezera prihvatila je GWT2P inicijativu i iskazala interes za preuzimanje i stavljanje u funkciju objekta napuštene vojne baze Željava kroz razvojni projekt GreenWay Tour 2Parks s kojim je pristupila programu savjetovanja Projekti 100 Ministarstva državne imovine (prije Državni ured za upravljanje državnom imovinom) koji je trajao od 1. 8. do 15. 9. 2014.

Nakon godina strpljivog iščekivanja tijekom kojih smo vas senzibilizirali i upoznavali s ovom lokacijom dogodilo se ono najbolje za sve stanovnike lokalnih zajednica u okruženju, a i šire. Aerodrom Željava dodijeljen je 2019. na brigu i korištenje Općini Plitvička jezera, a isto se dogodilo s preostalim dijelom vojne baze s druge strane granice naše destinacije gdje je brigu preuzeo naš partner, Grad Bihać.

Stanovnici lokalnih zajednica u okruženju žrtvovali su za ovaj aerodrom jako puno: prilikom izgradnje potpuno su ispražnjena i uništena hrvatska sela Veliki i Mali Baljevac, a tijekom posljednjeg ratnog sukoba Željava je bila zona iz koje se nesmiljeno napadao opkoljeni grad Bihać i okolica u obje države. Naša je vizija stoga da upravo lokalne zajednice u okruženju baze i njihovi građani imaju najveću korist od ovog vrijednog objekta.

U 21. stoljeću, Željava se priprema pružiti značajan doprinos održivom i društveno odgovornom razvoju koji vodi jednaku brigu o ekonomskim, društvenim i okolišnim čimbenicima dok osigurava dobrobit građana te prosperitet sadašnjih i budućih generacija naše regije.

Sada je pred svima nama ogroman test, ovo je prilika za milenijski iskorak prema novoj paradigmi koja u potpunosti nadilazi sve podjele po političkoj, stranačkoj, svjetonazorskoj i svakoj drugoj osnovi. Ovaj kapitalni objekt može u kratkom roku postati snažna poluga razvoja i odgovoriti na sve izazove vremena u kojem živimo i velikih promjena kojima svjedočimo, potpuno posvećen općem dobru i boljitku svih stanovnika lokalnih zajednica u okruženju, a i šire - kroz zajednički rad svih razina lokalnih zajednica.

Željava je neodvojivi dio prekrasne planine Ličke Plješivice koja je istinski prirodni dragulj naše destinacije visoko vrijedan naše zajedničke pažnje! Saznajte malo više o ovom dragulju pod Istražite Lokalno!

Prijedlozi aktivnosti

Iako baza još nije otvorena za javnost iz sigurnosnih razloga, neposredna okolica Željave nudi dovoljno zanimljivih sadržaja i aktivnosti - fine restorane, hotele, tradicionalne rukotvorine, kao i izvrsne lokalne vodiče koji će vas rado povesti na vožnju biciklom ili šetnju neposredno uz bazu. Budući da se ponuda neprestano mijenja i raste, najbolje što možete učiniti je pogledati naše najnovije i ažurirane informacije o svim aktivnostima, kao i kontakte vodiča i organizatora pod Događanja i aktivnosti / Mjesečni kalendar doživljaja. Isto tako, sve kontakte i lokacije hotela, restorana, vodiča možete pronaći i pod Doživljaji na našoj interaktivnoj karti. Lokalno stanovništvo vrlo je ljubazno i međusobno povezano te će vas rado uputiti na dodatne sadržaje u okolici.

Važne mjere opreza

Važno je zapamtiti da je područje aerodroma bilo dio intenzivnih ratnih djelovanja. Uništavanjem zračne luke napravljena je velika ekološka šteta, a prisutna je i opasnost od polikloriranih bifenila, kemijskih spojeva, kao i radioaktivnog americija-241 iz brojnih ionizacijskih detektora dima kojih je bilo na stotine po stropovima tunela, stoga OPREZ: 

• ne ulazite samoinicijativno u prostor bivše vojne baze
• brinite o svojoj sigurnosti i sigurnosti drugih na koje bi vaše odluke/postupci mogli utjecati
• krećite se po utvrđenim i označenim stazama
• zatražite pomoć lokalnih vodiča i razumno pristupite svojoj znatiželji.

Korištenjem lokalnih vodiča i ostalih turističkih usluga i sadržaja pružate veliku podršku lokalnim obrtnicima, poduzetnicima i "čuvarima" tradicijske baštine te time i društvenoj i ekonomskoj revitalizaciji lokalnih sela!

Ukratko o povijesti 

Ekspanzija u izgradnji brojnih, dobro skrivenih vojnih baza diljem svijeta dogodila se u periodu Hladnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza koji je bio okarakteriziran nesmiljenim natjecanjem u naoružavanju, uključujući i utrku u nuklearnom naoružanju. Naravno, lokacije baza, a ponajviše tehničke karakteristike, su bile tajne i u tom periodu je izgrađena i podzemna zrakoplovna baza Željava koja je imala strateško značenje u osiguravanju neutralnosti i neovisnosti tadašnje Jugoslavije i od zapadnog i od istočnog bloka Hladnog rata. Padom komunizma u istočnoj Europi 1990. i ujedinjenjem Njemačke završava Hladni rat i veliki broj vojnih baza gubi funkciju te je većina prepuštena zubu vremena, a u slučaju naše baze taj završni period je bio označen i strašnom agresijom Srbije i Domovinskim ratom.

O Željavi je 2020. izdana vjerojatno najraskošnija knjiga kada se govori o objavi sve donedavno tajnih i ekskluzivnih arhivskih materijala i fotografija, a napisali su je srpski autori Bojan Dimitrijevic i Milan Micevski koji su dobili pristup brojnim arhivama bivše Jugoslavije koje se i danas nalaze u Srbiji: Tito's Underground Air Base: Bihać (Željava) Underground Yugoslav Air Force Base, 1964-1992“ u izdanju Helion Limiteda koje će zadovoljiti interes svih zaljubljenika u ratno zrakoplovstvo.

Dragoslav Sobotka

No kada se radi o čovjeku koji ju je projektirao tada je posebno zanimljiv intervju koji je s glavnim projektantom baze, inženjerom Dragoslavom Sobotkom realizirala profesorica Radmila Tonković koja je provela 24 godine u Komandi ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane Jugoslavije i kasnije Srbije. Bila je i pilotkinja te kasnije kroz period od 18 godina i urednica u zrakoplovnom časopisu Aeromagazin u kojem je 2010. godine objavila vjerojatno posljednji intervju s diplomiranim inženjerom Dragoslavom Sobotkom koji je bio glavni projektant građevinskog dijela i vodeći projektant kompleksa podzemnih objekata aerodroma Željava, i kako sama autorica piše „najmeritorniji i najkompetentniji“ izvor za odgovor na pitanje kako je Objekt nastao (Tonković, 2010.).

Inicijator izgradnje baze je bilo tadašnje Ratno zrakoplovstvo SFRJ, a same pripreme su započele još 1955. kada je Sobotka s nadređenima obišao i proučavao vojni objekt podzemnog tipa u Švedskoj. Već godinu kasnije se formirala komisija koja se posvetila izradi projektnog programa i dokumentacije ali za samo jedan objekt buduće podzemne vojne baze Željava, a za glavnog projektanta u „Birou za specijalno projektiranje Građevinske uprave JNA“ imenovan je inženjer Sobotka (Tonković, 2010.).

Zadatak projektiranja tog prvog objekta predviđao je smještaj dvije do tri pojačane eskadrile lovačkih zrakoplova (tada najsuvremenijih aviona MiG-21) s pratećim prostorijama za: „komandu, pilote, zrakoplovno-tehničku službu i sredstva, municiju, gorivo, tehničku i pitku vodu, sanitarije te rezervni izvor električne energije“ (Tonković, 2010.).

Međutim već tijekom faze projektiranja dolazi novi zahtjev vrha tadašnjeg Ratnog zrakoplovstva SFRJ za proširenjem baze za koju se traži da se u okviru prvog objekta izrade još tri koji će služiti za:

• smještaj većeg broja aviona: jednog „lovačko-avijacijskog puka (LAP) s 3 do 5 eskadrila“
• smještaj „većeg broj osoblja i veći komfor“ u odnosu na prvi projekt
• te smještaj „uređaja i službi potrebnih za osiguravanje života, rada i borbenih aktivnosti LAP-a i to u uvjetima klasičnog i nuklearnog rata – koji su zamišljeni da služe i kao mogući izlaz za aerodromsku kontrolu letenja sa meteorološkom stanicom, a liftom i šahtom sve povezano s unutrašnjošću objekta“ (Tonković, 2010.).

Položaj vojne baze

Položaj podzemne vojne baze izabran je nakon detaljnih istraživanja pri čemu se najviše vodilo računa o njegovom geostrateškom položaju. Kao i kod svih vojnih objekata osnovni je zahtjev bio da se nalazi na geostrateškoj osnovici: dovoljno u dubini državnog teritorija i istovremeno ravnomjerno udaljen od svih strateški važnijih objekata i ciljeva.

To je sve omogućavala morfološka slika i položaj impresivne planine Ličke Plješivice koja obiluje uvalama i grebenima. Konfiguracija terena je predstavljala idealnu prirodnu prepreku za moguće iznenadne napade, a sam položaj planine je omogućavao taktičko iznenađenje jer su avioni sigurno i neprimijećeno polijetali iz radarske sjene planine.

S obzirom na vapnenačku građu naše Ličke Plješivice tijekom gradnje baze su korištene i usluge speleologa čiji je zadatak bio da provjere i utvrde špilje podzemlja za koje je utvrđeno da se protežu po cijeloj dužini galerije (širine i visine do 20 metara pri samom dnu otvora!) i koje su bile premošćene i utvrđene armirano-betonskim konstrukcijama (Tonković, 2010.).

Na radovima je u najvećoj tajnosti učestvovao veliki broj izvođača, a za potrebe baze u potpunosti su iseljena hrvatska sela Veliki i Mali Baljevac od kojih je samo preostalo groblje Baljevac koje se danas nalazi između ulaza 3 i 4 u podzemni objekt vojne baze.

Vanjski dio objekta sastojao se od pet pista, dvije poletno - sletne i tri poletne te vojarne koja se nalazila u blizini sela Ličko Petrovo Selo koje je ujedno bilo i logistička baza aerodroma. U bazi je bio smješten 117. Lovačko-Avijacijski Puk, a gotovo svi članovi baze stanovali su sa svojim obiteljima u Bihaću gdje je cijeli gradski kvart Harmani izgrađen za potrebe aerodroma. Na služenje u Željavu su dolazili samo najbolji piloti jer je bio jedan od dva aerodroma dežurnog tipa u bivšoj Jugoslaviji s 24-satnim radom (Tonković, 2010.).

Impresivne tehničke karakteristike baze Željava:

• tri glavne galerije za smještaj 58 aviona međusobno povezane u obliku slova M. Srednja galerija je produžena s vertikalnim oporcima / stupovima širine 15,40 m i visine oko 10 m, ima i dodatnu galeriju, a služila je za pregled i rad na do dva aviona
• tri glavne galerije su sve svodastog oblika i imaju dužine od 350 m, 400 m i 500 m; širina u bazi im je oko 20 metara, a visina 8 metara
• na križanjima galerija visina svoda ide do 12 metara
• ukupna dužina podzemnih tunela (galerija i pomoćnih prostorija) je iznosila 3.500 metara
• profil galerija i ulazi izgrađeni su prema dimenzijama aviona MiG 21
• 4 ulaza-izlaza, srednji prvobitnog objekta se koristio i kao ulaz za ljudstvo i avione (za slučaj nuklearnog napada izgrađene su i ustave i degazacione komore / za dekontaminaciju), a ostala tri ulaza su se koristila za avione
• svi ulazi su povezani sa dvije glavne poletno-sletne piste rulnim stazama, njihov razmak je tako projektiran da onemogući istovremeno uništenje dva ulaza-izlaza
• avioni su se unutar objekta razmještali uz pomoć električnih vozila
• sva parkirna mjesta za avione imala su istakač za punjenje aviona mlaznim gorivom (Tonković, 2010.).

Kako je period Hladnog rata bio obilježen i sumanutim nuklearnim naoružavanjem i Željava je bila opremljena na način da ljudima osigura sigurno sklonište i autonomno korištenje baze do 30 dana:

• ima vlastiti izvor struje i vode, električnu, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu
• dvije rezervne dizel-električne centrale od 1000 kVA i 625 kVA
• 13 klima-komora sa specijalno zaštićenim ventilacijskim šahtovima (ujedno i rezervni izlazi na površinu)
• šahtove za zagađeni zrak i ispušne ventile agregata, kao i za instalaciju pogonskog goriva
• protupožarni sustav
• kuhinjski i blagovaonski blok
• ambulantu
• spavaonice
• skladišta ubojitih sredstava i rezervnih dijelova
• stanicu za dopunjavanje avionskih i zemaljskih akumulatora
• opremljena signalnim uređajima i zvučnicima povezanim u 10 zvučnih krugova za potrebe praćenja i kontrole kretanja u i oko baze
• unutrašnje prostorije u objektu odvojene s 56 teških pancirnih vrata
• armirano-betonska vrata na ulazima u galerije otvarala su se i na ručni i na električni pogon, bila su debela 1m, široka 9 m, visoka 21 m te teška više od 100 tona i smještena u zasebnim nišama sa strane galerija s ugrađenim protu-udarnim ventilima
• baza je imala svoje skladište za dizel i avionsko gorivo sa razvodnom instalacijom po galerijama, a snabdijevana je kerozinom kroz vlastiti, preko deset kilometara dug i kompletno borbeno osiguran cjevovod iz vojnog skladišta na brdu Pokoj kod Bihaća
• imala je prostoriju za dekontaminaciju, i bila otporna na potencijalni direktan nuklearni napad jačine 20 kilotona (Tonković, 2010.).

U podzemnim prostorijama su bile osigurane idealne temperature i vlažnost zraka, a u galerijama za avione i u nekim skladištima temperatura je bila „snižena do 18°C iz praktičnih i ekonomskih razloga“ (Tonković, 2010.).

Tijekom izgradnje Željave po prvi je put upotrebljen „tzv. aqua-sistem" za skladištenje mlaznog goriva koji je imao važnu ulogu u osiguravanju objekta u slučaju „napada, eksplozija ili požara". Aqua-sistem je imao "vodeni jastuk u 5 cilindričnih čeličnih rezervoara, svaki kapaciteta po 100 tona goriva. Posebna čelična kupola nalazila se i na otvoru za promatranje u prostoriji kontrole letenja koja je štitila od direktnih pogodaka mitraljeskih zrna i bliskih pogodaka raketi i bombi“ (Tonković, 2010.).

Svijet u kojem živimo!

Željava, jedna od tada najvećih i najmodernijih vojnih zračnih baza u Europi izgrađena je novcem svih naroda bivše Jugoslavije. Točan iznos tog novca neće nikada biti znan, no procjene su da je tada samo na ovaj Objekt potrošeno između 5 do 8 milijardi US dolara poreznih obveznika Jugoslavije, no Željava nije bila jedina takva investicija. Krajem 70-tih godina na širem području Sarajeva i na dubini od 280 metara je izgrađen još jedan tajni podzemni objekt opremljena s „rezervoarom svježe vode, snažnim agregatima, sustavom za ventilaciju, konferencijskim dvoranama i privatnim odajama za bivšeg predsjednika i njegovih 350 najbližih suradnika – a sve to je građane bivše Jugoslavije koštalo 4,6 milijardi US dolara! (Tonković, 2010.).

O Hladnom ratu je znakovito progovorio i američki general Douglas MacArthur: “Naša nas je vlada držala u neprestanom stanju straha – držala nas je u neprekidnom stampedu patriotskog žara – uz povike o ozbiljnoj nacionalnoj opasnosti. Uvijek je postojalo neko užasno zlo kod kuće ili neka monstruozna strana sila koja će nas progutati ako se slijepo ne okupimo iza nje osiguravajući joj pretjerano visoka tražena sredstva. Ipak, u retrospektivi, ove se katastrofe nikada nisu dogodile, nikada nisu bile sasvim stvarne” (Higgs,1994).

 Za vrijeme tog Hladnog rata, u periodu između 1960. i 1990., na globalnoj je razini vojna potrošnja dostigla 21 trilijun US dolara (Schulz, 2008.)!! Glavni izvoznici oružja su tada postale Sjedinjene Države i Sovjetski Savez!! „S obzirom da su ove dvije države bile glavni igrači tijekom Hladnog rata, obje su izvozile oružje svojim saveznicima u nekoliko posredničkih sukoba, od Vijetnama do Afganistana“ (UNODC, 2019.)!!!

Samo tijekom 2022. godine na globalnoj je razini potrošeno 2,2 trilijuna US dolara za vojnu opremu!! Tri četvrtine globalnog tržišta oružjem danas zauzimaju SAD, Rusija, Francuska, Kina i Njemačka, i tih pet zemalja od prodaje svog oružja zarađuje procijenjenih 85 milijardi dolara godišnje. Istovremeno od gladi kao jedne od direktnih posljedica ratova koje ove zemlje financiraju svaki dan umire 9000 ljudi (Oxfam International, 2023.)!!!

Zamislimo se!!

Kraj prvotne namjene

Željava je bila 24 godine u prvotnoj, vojnoj funkciji, i to primarno da brani sve narode bivše federalne države, no za razliku od drugih hladnoratovskih baza njezin je kraj bio obilježen upotrebom sile u stvarne vojne svrhe.  

Nažalost, kao da strašnih ratova na ovim prostorima nije bilo previše i u trenutku neminovnog raspada bivše Jugoslavije buknula je strašna agresija tijekom koje je baza Željava upotrijebljena u napadima na ljude koje je navodno trebala štititi. Borbeni avioni su nemilosrdno uzlijetali sa Željave u ratnom pohodu na ljude koji su ju izgradili. Tako se s vrha Gola Plješivica nemilosrdno napadao grad Bihać i okolica, čiji su građani bili u teškom višegodišnjem okruženju i izolaciji i opasnosti da dožive strašnu tragediju, kao što je bila ona u Srebrenici.

16. 5. 1992. godine, kada je okupatorskim snagama bilo jasno da više neće moći nesmetano nastaviti s ratnim operacijama, započelo je onesposobljavanje baze širokog razmjera uz pomoć 50-tak tona eksploziva (Tonković, 2010.). Miniranjem objekata i uzletno-sletnih staza aerodrom je u potpunosti stavljen van upotrebe, ali je i dalje bio na okupiranom terenu sve do oslobođenja u akciji „Oluja“ 1995. godine.

Iako razumu malo toga ide u prilog u svijetu u kojem živimo, znamo (znamo li?) da je trajan mir apsolutni prioritet, ne samo na ovim našim napaćenim prostorima, nego u cijelom svijetu, jer samo u takvim uvjetima imamo priliku za stabilan i održiv razvoj, prosperitet i socijalnu jednakost te nužnu zaštitu prirodnih resursa!

Željava u 21. stoljeću

Svakako, u 21. stoljeću ovaj impozantan kompleks ima priliku za potpuno novu ulogu i namjenu. Nositelj GWT2P projekta, Općina Plitvička jezera dobila je 2019. državni natječaj i zlatnu priliku za povijesni iskorak i stavljanje baze u ulogu snažnog motora dugoročno održivog gospodarskog razvoja i rasta regije koji vodi većem prosperitetu, blagostanju i kvaliteti života svih njegovih građana. Povijesnu priliku za iskazivanje osviještene odgovornosti za utjecaj koji imamo na naše društvo i okoliš, za transparentnost u odlukama koje donosimo i aktivnostima koje poduzimamo koje imaju neposredan utjecaj na naše društvo i okoliš, za etičko ponašanje koje podrazumijeva poštenje, pravednost, poštovanje i integritet u svakoj interakciji s internim i eksternim dionicima.

GWT2P Vizija

Razvojna i ekonomska samoodrživost baze Željave sada kao dijela GWT2P regionalne turističke destinacije s 2Parka kao vodećim atrakcijama postaje realnost već i tijekom njene dehumanizirane faze i to uz dobro pripremljen, društveno-ekonomski strpljiv i suradnički rad.

Svojim potencijalom, i vođena po načelima modela društvene odgovornosti i ekonomske paradigme koje traže primjenu novih struktura sustava, novih načina razmišljanja i nove svijesti, Željava s lakoćom može dati snažan zamah i održivom i društveno odgovornom razvoju koji se istovremeno s jednakom pažnjom i brigom posvećuje ekonomskim, društvenim i ekološkim zadacima i ciljevima, razvoju koji skrbi o svim članovima lokalnih zajednica te odgovorno brine o prirodnim resursima, a time i o budućim generacijama.

Sve to iziskuje i razvoj novog oblika koordinacije između dionika javnog, privatnog i civilnog sektora u upravljanju i korištenju zajedničkih dobara jer ovakvi kapitalni objekti mogu u kratkom vremenu privući pozornost one skupine ulagača koji ne zadovoljavaju nužne i neophodne etičke standarde. Upravo stoga su važne pretpostavke uspjeha bile okupljanje svih ključnih lokalnih zajednice u okruženju baze te time i dionika ključnih sektora s obje strane granice za koje smo stvorili uvjete kroz zajednički, razvojni GWT2P projekt i stvaranjem zajedničke turističke destinacije predvođene s naša 2Parka za sve ljubitelje eko, aktivnog i ruralnog odmora. S takvim temeljem baza Željava postaje poligon za razvoj društveno odgovornog poduzetništva i javno-privatnog partnerstva, postaje središte koje promiče znanost i kulturu, koje svojom ponudom podupire i čuva tradiciju, kulturnu, prirodnu i povijesnu baštinu te autentične i autohtone običaje i proizvode lokalnih zajednica i regije u cjelini.

Realizacija će kao i sve što je transformativno predstavljati veliki izazov i test, a na nama je da hrabro iskoračimo iz praksi starih paradigmi i podjela te se maksimalno okrenemo kreativnim i poslovno odgovornim građanima u lokalnim zajednicama i regiji koji postaju prioritetni partneri u daljnjem razvoju ponude i sadržaja baze kao buduće dinamične poslovne, kulturne, znanstvene, poduzetničke i sportske zone za brojne domaće i strane goste.

Aktivno uključivanje lokalnog stanovništva i njihov proaktivan angažman u kreiranju budućnosti baze za nas trebaju biti od primarne važnosti, posebno prepoznavanje i primjereno vrednovanje potencijala svih onih zainteresiranih lokalnih poduzetnika, obrtnika i umjetnika, kao i potencijala onih članova naših zajednica koji su pod pritiskom teških životnih uvjeta morali iz ovih područja emigrirati, a danas žele doprinijeti razvoju svog zavičaja.

Izgrađena u 20. stoljeću u svrhu ratovanja, Željava u 21. stoljeću ima priliku dobiti smislenu ulogu u trajnom miru potpuno posvećena lokalnom i regionalnom razvoju i prosperitetu - za dobrobit lokalnih zajednica u okruženju i svih ljudi koji u njima žive! 

Izvori

1. Higgs, R. (July 1, 1994). The Cold War Economy. Independent institute. ˂https://www.independent.org/publications/article.asp?id=1297>
2. Oxfam International. (22nd May 2023.). Top five arms exporters hit yearly sales of $85 billion as 9,000 people die from conflict-driven hunger every day.Global military spending reached $2.2 trillion last year, enough to cover the UN appeal more than 42 times.  Oxfam International. ˂https://www.oxfam.org/en/press-releases/top-five-arms-exporters-hit-yearly-sales-85-billion-9000-people-die-conflict-driven#:~:text=The%20top%20five%2Darms%20exporters,billion%20worth%20of%20arms%20yearly.>
3. Schulz, B. H. (2008.). Cold War. U Kurtz, L. (gl. ur.) Encyclopedia of Violence, Peace, & Conflict (Second Edition) (str. 310 - 319). ˂https://books.google.hr/books?id=EBzxsURb4-cC&lpg=PP1&pg=PP1#v=onepage&q&f=false>
4. Tonković, R. (2010., 27. studenoga). Podzemni vojni aerodrom Željava kod Bihaća - jedan od mitova SFRJ. Aero magazin. ˂https://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/1454/820/podzemni-vojni-aerodrom-zeljava-kod-bihaca-jedan-od-mitova-sfrj>
5. UNODC. (2019.). The history of the legitimate arms market. UNODC. ˂https://www.unodc.org/e4j/zh/firearms/module-3/key-issues/history-of-legitimate-arms-market.html>