Povijesni grad Bihać

Smješten na obali očaravajuće rijeke Une, grad Bihać je kroz povijest bio podjednako blagoslovljen i uklet zbog svog važnog strateškog položaja i povoljnih životnih uvjeta - dokazuje to duga i burna povijest ovog starog grada.

Bihać kroz vrijeme

Silina i učestalost turbulentnih povijesnih događanja ostavili su duboke tragove na ovom, po mnogočemu, posebnom povijesnom gradu. Upravo zbog te izranjenosti, nemojte očekivati "ljubav na prvi pogled", Bihać treba malo više od kratkog susreta, a tada će vas on i njegovi stanovnici s lakoćom osvojiti.

S ovih par crtica skrenut ćemo vam pozornost na brojna povijesna previranja u gradu čije se ime prvi puta pojavljuje u sačuvanim službenim spisima daleke 1260. godine u povelji hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV kao Wyhygh, a onda vas srdačno pozvati da dođete i osobno upoznate ovaj šarmantni stari grad na prekrasnoj rijeci Uni.

Povijesni grad Bihać

Prapovijest 

Kvalitetni uvjeti za život koji postoje na ovim područjima privukli su prve stanovnike još u periodu paleolitika - starijeg kamenog doba.

Japodska kultura

Od približno 9. st. p.n.e. i prostor uz rijeku Unu naseljava etno grupa Japoda, vrlo zanimljivo i nenesilno ilirsko pleme koje je tada nastanjivalo područje omeđeno rijekama Kupom i Unom, te planinom Velebit i Vinodolom uz obale Jadranskog mora, najvećim dijelom to su danas područja Like i Gorskog kotara u Republici Hrvatskoj. Za područje rijeke Une bila su karakteristična njihova vrlo zanimljiva sojenička naselja, drvene naseobine na stupovima koje su Japodi gradili uz ili iznad rijeke Une.

Nenasilna i nadasve zanimljiva duhovna i materijalna kultura Japoda bila je podjednako izložena kontinentalnim i mediteranskim utjecajima što se odražavalo i na njihov vrlo zanimljiv i prepoznatljiv umjetnički izričaj. Dugo su odolijevali napadima Rimljana, štoviše bili su smatrani zavidnim protivnikom, no situacija se mijenja s vojnim pohodima Oktavijana u provinciji Ilirik (Illyricum) od 35. do 33. pr.n.e., nakon kojih je japodsko ozemlje ostalo trajno pod rimskom vlašću i kada je započeo proces romanizacije. 

Bihać je danas jedan od važnijih centara japodske kulturne baštine zbog bogatih arheoloških nalaza koji su pronađeni na ovom području.

Danas se možete pobliže upoznati s kulturom Japoda kroz izložbu u Muzeju Unsko-sanskog kantona u Bihaću, između ostalog i naučiti da su bili jedno od rijetkih plemena, ako ne i jedino u tadašnjem okruženju, koje u grobove nije polagalo oružje već dekorativne predmete. Pored postave o Japodima, tu je i preostala zanimljiva povijesna građa koja će vam približiti burnu povijest ovog grada i kraja. Visoko vrijedno posjete!

Antika 

Imperijalni Rim mnogima nije dao mira, pa tako ni Japodima. Rimski vojskovođa Oktavijan (koji će nešto kasnije postati car August) pokreće 35. g.pr.n.e. veliku vojnu operaciju u provinciji Ilirik (Illyricum), kako bi konačno stabilizirao rimsku kontrolu nad njom. Vojna akcija (period od 35. do 33. pr.n.e.) je prvo bila koncentrirana na obalna ilirska plemena, a zatim se proširila u dubinu ilirskog teritorija, gdje su kontinentalna plemena (među njima i Japodi) pružala znatno jači otpor. No, Oktavijanova imperijalna vojska tada konačno svladava i strateški važno područje Japoda zbog daljnjih djelovanja u južnoj Panoniji. Oktavijan tako osvaja i područje današnjeg Bihaća koje je zajedno s ostalim osvojenim dijelovima japodskog ozemlja pripalo Rimskoj provinciji Dalmaciji. Pronađeni kasno antički spomenici na bihaćkom području svjedoče o dolasku prvih kršćana u periodu ranog kršćanstva.

Do današnjih dana sačuvani su brojni spomenici, pa je tako u rimsko doba ozidan i poznati termalni izvor Gata, Ilidža i veća zgrada u blizini izvora. Prema provedenim istraživanjima termalna voda u Gati po svojoj je kvaliteti i omjeru minerala 2. u Europi.

Antički ostaci u Bihaću

Srednji vijek (5. do 15.st.)

Srednji vijek kao pojam tradicionalno označava razdoblje između antike i novoga vijeka. Počeo je padom Zapadnog rimskog carstva 476., a kraj mu je obilježilo Kolumbovo otkriće Amerike 1492. Iako je prvotno imao loše konotacije (zvali su ga mračni srednji vijek), ton je s vremenom ublažen.

Najveći broj europskih naroda je upravo u ovom periodu tražio svoje korijene ali se uz njega vezalo i dosta kontroverzi. Kako je pojam nastao u zapadnoj Europi (u upotrebi je od druge polovice 17. st.), često se dvojila njegova primjena na drugim geografskim i kulturnim područjima, no s vremenom je postao prihvaćen od strane povjesničara, pa su tako taj dugi period od gotovo 1000 godina i kategorizirali te se obično govori o ranom, razvijenom i kasnom srednjem vijeku.

U periodu od 6. do 8. st. odvija se migracija ranosrednjovjekovnih Slavena, pa tako Hrvati iz skupine Južnih Slavena početkom 7. st. za vrijeme bizantskog cara Heraklija, sa sjevera (područje Bijele Hrvatske) dolaze u Dalmaciju te se s vremenom postepeno šire i naseljavaju prostore današnje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine asimilirajući pritom različite etničke i kulturne skupine koje su zatekli (npr. Ilire i Kelte). Jedno od područja koje su Hrvati u tom period naselili bilo je i područje današnjeg Bihaća. Ovo povijesno razdoblje je vrijeme vladavine hrvatskih knezova (od kraja 8. stoljeća) i kraljeva, vrlo turbulentno i s puno sukoba, a pod vladavinom Tomislava iz dinastije Trpimirovića nastaje i jako srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo, Regnum Croatiae, u kojem se kao jedan od istaknutijih središta isticao i bihaćki kraj.

Godine 1102. Hrvatska ulazi u personalnu uniju s Mađarskom i formira se Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo, a 1260. godine prvi se puta u službenom dokumentu pojavljuje i ime grada i to u povelji hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV kao Wyhygh.

Dvije godine nakon što je u svojoj povelji prvi puta spomenuo njegovo ime, hrvatsko - ugarski kralj Bela IV 1262. godine proglašava Bihać slobodnim kraljevskim gradom.

Njegov slobodni status podrazumijevao je pravo na slobodnu trgovinu i zanatstvo, bez nametanja samovolje plemića, što je i doprinijelo da se Bihać formira i razvija kao urbani trgovački i zanatski centar tada dobro utvrđen dvostrukim bedemom s puškarnicama i okruglim tornjevima.

Bihać oko 1590. g.

U tom periodu postaje dodatno privlačan za naseljavanje i to je doba njegovog stalnog uspona usprkos česte uključenosti u sukobe koji su bili posljedica dinastičkih borbi za hrvatsko-ugarsko prijestolje.

Njegov status slobodnog kraljevskog grada trajao je sve do 1412. godine kada ga hrvatsko - ugarski kralj Sigmund poklanja hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopan u čijem vlasništvu ostaje  sve do 16. stoljeća.

Na glagoljskoj listini (povelji) s kraja 14. st. sačuvan je pečat srednjovjekovnog Bihaća na kojem su vidljive tri kule, srednja sa zastavom i natpisom „Pečat grada Bihaća", a taj isti motiv ima i današnji grb Grada Bihaća.

Kapetanova kula u Bihaću i danas ima vidljiv grb Frankopana, a u kuli se nalazi dio muzejske zbirke Muzeja Unsko-sanskog kantona koju vrijedi pogledati i proučiti. Visoko vrijedno posjete!

Osmansko turbe i Kapetanova kula
Tijekom ovog perioda u Bihaću više puta zasjeda i Hrvatski staleški sabor, što je samo bila potvrda njegovog važnog položaja i uloge u kraljevini.

Ovo je vrijeme sve većih problema s osvajačkim naletima Osmanlija. Još uvijek pod dojmom teškog vojnog poraza na Mohačkom polju 1526. godine i smrti mađarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. koji je ubijen tijekom bitke zajedno s više od 20 000 vojnika, hrvatski i mađarski plemići traže načine za što učinkovitiju obranu od rastuće prijetnje - osmanske invazije.

Sljedeći korak, nakon odluke većine hrvatskog i mađarskog plemstva, bilo je povezivanja s Austrijom te izbor Ferdinanda I. iz dinastije Habsburga za kralja 1. 1. 1527. u Cetinu. 

Godine 1527. i izborom Ferdinanda Habsburškog, Bihać ponovno stječe status slobodnog kraljevskog grada, pod kraljevom je jurisdikcijom i poznat kao Bihaćka kapetanija.

Osmansko Carstvo

Od sredine 16. stoljeća, pa kroz period od više od stotinu godina, Bihać se, kao i cijelo ovo područje, odupirao nemilosrdnim napadima Osmanlija. Branitelji Bihaća dugo su odolijevali tim napadima.

Tek 130 godina nakon pada srednjovjekovne bosanske države i 100 godina nakon Krbavske bitke, Osmanlije osvajaju i Bihać. 1592. godine obrana Bihaća pod vodstvom zapovjednika Josipa Lamberga slomljena je pod naletima osmanskog vojskovođe Hasana-paše Predojevića.

Povijesna je zanimljivost i pretpostavka da je vojskovođa Predojević rođen u mjestu Sanski Most u pravoslavnoj obitelji kao Niko Predojević. Nakon osmanskog osvajanja njegovog rodnog kraja i njegov se život mijenja, prelazi na islam i dobiva ime Hasan.

Počevši od najranijih osvajanja 1350-ih i tijekom sljedeća tri stoljeća, Osmanlije su primjenjivale prisilne transfere stanovništva (na turskom sϋrgϋn), preseljavajući tisuće i tisuće pojedinaca, čak i čitavih zajednica, po provincijama i između kontinenata u oba smjera, a sve s glavnim ciljem izgradnje i održanja sve veće države. Rijetko dobrovoljni, češće stimulirani novcem ili obećanim povlasticama, ti su transferi ipak najvećim dijelom bili prisilna premještanja stanovništva koje je bilo na raspolaganju vlastima.

Mnoge muslimanske zajednice na osvojenim teritorijima tada su uglavnom bile rezultat preobraćenja, a ne toliko kolonizacije, no u nekim su se područjima pojavile u broju dovoljno velikom da utječu na demografiju.

Kao strateški važno mjesto sada i u Osmanskom carstvu, Bihać i nadalje ima posebnu pozornost te ubrzo vraća poziciju važnog trgovačkog središta u tada formiranom Bihaćkom sanđaku (administrativno-upravnoj oblasti).

Granica između carstava

U neposrednoj blizini Bihaća, na plješivičkom platou, bila je granična crta između Austro-Ugarskog i Osmanskog carstva sa važnom kontrolnom stanicom i sjedištem Raštel smještenom u planinskom selu Zavalje, bivšoj općini u sastavu Austro-Ugarskog Carstva. 

Kompleks Raštel je bio važan sanitarni kordon i sjedište medicinske kontrole za ljude i robu koji su dolazili iz Osmanskog Carstva.

Početak gradnje Raštela datira iz 1795. godine i kroz vrijeme je mijenjao i oblik i veličinu. Kompleks je bio sastavljen od više objekata, okruženih s 2,5 metra visokim zidom s puškarnicama, a bio je poznat kao mjesto vojne uprave, sjedište mnogih javnih službi, župe i općine. Usprkos napetosti između dva carstva Raštel je bio mjesto dinamične trgovine. Često je rušen, što je bila sudbina svih povijesnih građevina na ovom području, a do temelja zapaljen 1942.godine. Malo više o Raštelu možete saznati pod - Planina Lička Plješivica!

Pravni sustav

Osmanska vlast se zadržala na ovom području od pada Bihaća 1592. do 1878. godine. U tom periodu se mijenja i sastav stanovništa, hrvatski starosjedioci su ili stradali u vojnim sukobima, neki su izbjegli, a neku su prihvatili islam, iako je osmanski pravni sustav dopuštao slobodu vjere. Ključ je u porezu! Naime osmanski pravni sustav bio je naglašeno vjerske prirode i pretežno se temeljio na Kuranu, te je kao takav omogućavao slobodu vjerovanja i zaštitu manjinama i izbjeglicama, ali samo dok god je ne-muslimansko stanovništvo plaćalo (nemali) porez poznat kao jizyah (ili yizya) koji im je garantirao slobodu vjere te zaštitu života i imovine.

Gospodarski život

Nova osmanska kultura i civilizacija se širi, Bihać se mijenja i poprima nove obrise, a formiraju se i nove zone:

  • čaršija (komercijalna, gospodarska zona);
  • i mahale (stambene zone).

Osmanski gospodarski život uglavnom se temeljio na liberalnim načelima povezanim sa slobodom tržišta te privatnim vlasništvom nad kapitalnom imovinom, no također ga je karakterizirao i osjećaj za socijalnu pravdu koje se u pravilu mjeri pravednom raspodjelom primarnih dobara te osiguravanjem temeljnih sloboda i mogućnosti. No Osmansko Carstvo istovremeno karakteriziraju i brojne monopolističke prakse sveprisutne tijekom njihove duge vladavine nad jugoistočnom Europom, a jedna praksa koja se najduže održala bila je monopol nad informacijama i znanjem, što je ujedno značilo i kontrolu nad ljudima, njihovim životima i budućnošću.

Danas možemo, i moramo, ne samo sebe izliječiti od naše često preteške prošlosti, već učiti iz nje i iskoristiti samo najbolja i najpozitivnija iskustva i znanja iz svih prošlih razdoblja za stvaranje što bolje i pravednije sadašnjosti i budućnosti. Stoga vam ovom prilikom skrećemo pozornost na jednu od najpoznatijih arhitektonskih znamenitosti u Bihaću, onoj s posebnom sinergijom Zapada i Istoka - na Džamiju Fethiju.

Džamija Fethija

Doticaj istoka i zapada simbolički se najbolje ocrtava u današnjoj Džamiji Fethiji, čije ime na turskom znači osvojena. Ova je građevina naime izvorno izgrađena 1266. godine kao crkva sv. Antuna Padovanskog, a osvajanjem Bihaća od strane Osmanlija pretvorena je u džamiju. Kako je originalna crkva bila izgrađena u gotičkom stilu i danas se nad ulazom u džamiju može vidjeti gotička rozeta, a tik pored nje dograđeni minaretJedinstveno stapanje zapadnih i orijentalnih elemenata i sjajna lokacija za fotografiranje!

U unutrašnjosti nekadašnje crkve sv. Antuna Padovanskog nalazilo se i devet ploča s grbovima hrvatskog plemstva koje su danas pohranjene u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Osmanska kultura je, kao i sve ostale koje su bile prisutne na ovom području, ostavila svoj veliki trag u životima ljudi i grada davši svoj značajan doprinos u kreiranju jedinstvenog krajiškog mentaliteta i multikulturalnog društva Bihaća - i upravo u toj šarolikosti krije se snaga ovog povijesnog grada!

Austro - Ugarska Monarhija

1878. godine i odlukom Berlinskog kongresa, grad Bihać je aneksiran (lat. annexio: spajanje, pripajanje) od strane Austro-Ugarske Monarhije, naziv Habsburška Monarhija imala je do nagodbe Austrije s Ugarskom 1867., te ponovo ulazi u sastav kršćanske Europe. Nasilno osvojen od strane jedne sile, prisilno pripojen od strane druge, Bihać je uvijek bio na milost i nemilost drugima. Ponovo ulazi u jedan konglomerat različitih naroda koji je po mnogim povijesničarima bio sastavljen u interesu Austrijanaca i Mađara te prečesto na štetu interesa ostalih nacija. Austro-Ugarska Monarhija je trajala do 1918. a u tom periodu započinje faza nove promjena vizure grada. Čaršija i mahale se mijenjaju i formiraju se gradske zone. Stare gradske zidine, nekad slobodnog srednjovjekovnog kraljevskog grada se dijelom ruše i grad se počinje širiti, a grade se:

  • javne, kulturne i prosvjetiteljske ustanove, uvodi struja, kanalizacija, vodovod, izrađuje se plan grada, otvara pošta, banka, tvornice, uređuje se gradski park, razvijaju novi oblici obrtništva.

No odvija se i strašan Prvi Svjetski rat. 

Prvi i Drugi svjetski rat

Bremenita povijest donosi i nameće nova politička uređenja i udruženja za Bihać ali i ratne sukobe, dva velika svjetska rata. U Prvom svjetskom ratu se bori u sklopu snaga Monarhije, a u osvit Drugog svjetskog rata Bihać ulazi u nova politička uređenja.

Krajem Prvog svjetskog rata 1918. prvo se nalazi u kratkovječnoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba koja se prenaglo pretvorila u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca ne osiguravši važne početne sporazume o međusobnim odnosima i političkom položaju svake države prije potpisivanja Ugovora o ujedinjenju. Od 1929. Bihać je u sastavu Vrbaske banovine u sada Kraljevini Jugoslaviji, a od 1941. u sastavu Nezavisne Države Hrvatske kao i cijeli dio današnje Bosne i Hercegovine. No fašističko uređenje NDH je neprihvatljivo mnogima, te istovremeno jača i antifašistički otpor pod vodstvom J. B.Tita (revolucionar, jugoslavenski državnik, rođen 1892. u hrvatskoj seljačkoj obitelji u Kumrovcu, Hrvatsko Zagorje) kojem se priključuje i Bihać te zajedno s ostalim Bošnjacima, bosanskim Srbima i Hrvatima daje značajan doprinos borbi protiv fašizma.

Prva antifašistička postrojba u Europi osnovana je u Hrvatskoj 22. 6. 1941. u šumi Brezovica kraj Siska odmah nakon njemačkog napada na SSSR, a u Bihaću se 1942. odvilo važno Prvo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije.

Bihać se 1942. godine nalazio na slobodnom teritoriju te se u njemu 26. i 27. 11. 1942. godine održalo važno Prvo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), političko-predstavničko tijelo partizanskog pokreta koje je bilo  osnovica za federalno uređenje poratne Jugoslavije (Kraljevine). Ovim događajem je Bihać došao na listu gradova koji su odigrali jednu od ključnih uloga u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu. Više o ovom važnom događaju i jednako važnoj ulozi Bihaća možete saznati u Muzeju AVNOJ-a u Bihaću.

Od 1945. (službeni naziv od 1946.) Bihać se nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, koja se od 1963. naziva Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Bihać je u sklopu SR Bosne i Hercegovine koja je bila jedna od šest navodno ravnopravnih republika.

Muzej AVNOj-a

Raspad SFRJ

Početak raspada SFR Jugoslavije 1991. bio je uvjetovan brojnim problemima i nerazriješenim odnosima koji su se gomilali od 1918.; težnja većine republika za postizanjem veće samostalnosti, državne decentralizacije i pravom na samoupravljanje pre često su bila nadjačana nastojanjima manjine u učvršćivanju državnog socijalizma zasnovanog na strogom centralizmu i apsolutnom državno-partijskom nadzoru. Prakticiranje Ustavom danog prava na osamostaljenje i odcjepljenje koje su iskoristile prve Slovenija i Hrvatska iskorišteno je kao izgovor za pokretanje okrutnog sukoba instrumentalizirane vojske SFRJ s građanima prvo ovih republika te za početak strašne ratne agresije najvećim dijelom usmjerene na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.    

Bihać je u toj agresiji bio oko četiri godine mučen, opkoljen i napadan, a njegovi žitelji proživljavali su pravi humanitarni pakao. Svjetska zajednica nije htjela participirati u oslobađanju Bihaća, no htjeli su prodati razno naoružanje i vojnu opremu zaraćenim stranama, a Hrvatskoj je prepušteno da odluči želi li sama pomoći. U ljeto 1995. opsada Bihaća je probijena. Branitelji Petog Korpusa i Hrvatskog vijeća obrane iz Bosne i Hercegovine spajaju se s vojskom Republike Hrvatske na rijeci Korani i zajedničkim snagama spašavaju Bihać i njegove građane od daljnjeg teškog stradavanja.

Ovaj stari povijesni grad je zaradio jako veliki udarac u ovoj agresiji gubitkom velikog broja svojih stanovnika i značajnoj materijalnoj šteti. U ratu je tako uništena i brojna dokumentacija, između ostalog i bogata dokumentacija o važnim znanstvenim istraživanjima na području koje danas pokriva jedan od naša 2Parka - Nacionalni park Una.

2Parka - 1Vizija

Izranjenost ovog starog grada brojnim stradanjima je jako velika; gotovo svaka generacija na ovom regionalnom području pamti jednu ratnu traumu i sve su ostavile duboke tragove u kolektivnoj svijesti njegovih stanovnika koji na život ljudi i grada utječu i dandanas.

Bihać danas i sutra

Bihać je danas univerzitetski grad te privredno, administrativno i kulturno središte Unsko-Sanskog kantona u kompleksnoj Bosni i Hercegovini koju čine Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Ispred ovog nekad razvijenog obrtničkog i privrednog grada danas je zahtjevan put oporavka. Sve manji broj građana pronalazi snage za održivo proizvodno poduzetništvo, a većina sigurnost pokušava naći u javnim i uslužnim službama. Zasigurno takav nesrazmjer između neprivređujućih i privređujućih djelatnosti ne stvara plodno tlo za održiv i prosperitetan razvoj.

Duga represivna povijest i snažna hijerarhijska podjela stanovništva kroz dugi vremenski period jako otežavaju razvoj svijesti o velikoj važnosti građanske (pro)aktivne uključenosti u procese donošenja odluka koje se tiču njihove sadašnjosti i budućnosti. Prepuštanje odgovornosti odlučivanja drugima i tretiranje javnih službenika kao elitne klase predstavljaju velike kočnice razvoju.

Ovaj prekrasan stari grad i njegovi građani dijele sudbinu sa cijelom regijom i zaslužuju i nužno trebaju transformativne promjene, puno snažne volje i strpljenja koje svako društvo duboko istraumatizirano brojnim stradavanjima i siromaštvom nužno treba kako bi osvijestili svoje potencijale i presudnu ulogu koje proaktivni građani imaju u kreiranju lokalnih politika.

Danas, uz buđenje nove svijesti, ništa nije veći prioritet od trajnog mira i zajedništva jer se jedino u takvim uvjetima daje prilika odgovornom i prosperitetnom razvoju u korist čovjeka i prirode!
GWT2P - Misija i Vizija!
Doživljaji za sva osjetila!

Usprkos svih trauma, duh ovog starog grada nije slomljen. Ovo je i dalje grad koji razumije i njeguje multikulturalnost, koji voli i prepoznaje umjetnost, participira i uživa u paleti vodenih i kopnenih sportova i još uvijek održava bilo starog obrtničkog središta. Grad ima dvije poduzetničke zone - Kamenica i Ripač i otvara se razvoju domaćeg, malog i srednjeg poduzetništva, a u korist mu ide cestovna i željeznička mreža koje ga povezuju s ostatkom Bosne i Hercegovine te s Republikom Hrvatskom i njenim lukama na Jadranskom moru. 

Nekoliko značajnih razvojnih projekata Grada Bihaća koji se nude ekološki i društveno odgovornim investitorima koji će pomoći zelenom gospodarskom razvoju te zaštiti prirodnih resursa:

  • turističko - rehabilitacijski centar "Terme Gata"
  • turističko - rekreativni i skijaški centar "Duga Luka"
  • turističko - sportski aerodrom "Golubić"
  • proizvodnja energije iz otpada
  • plinofikacija općine Bihać.

Bihać „Info servis za poduzetništvo i investitore“ kontakti:
web: Bihać Promo
e-mail: bihac@bihac.org
tel: +387(0)37 22 42 22 (centrala)
fax: +387(0)37 22 22 20

Podržite Bihać u ovim promjenama i umjesto kratkog susreta pružite mu malo više vremena kako biste otkrili prekrasan stari grad i divne ljude koji su za vas pripremili i svoje proizvode i usluge.

Upoznajte prave, autohtone Bišćane koji su srdačni, gostoljubivi, čestiti i tolerantni; veliki gurmani sa smislom za humor i jedinstvenom genskom kombinacijom zapada i istoka!

Zajedno za okoliš

  • istražite Bihać i okolicu pješice, biciklom, u kočiji ili koristite javni prijevoz - odmorite svoj automobil i pomognite u smanjenju emisije štetnih ispušnih plinova
  • gospodarenje otpadom i recikliranje je veliki problem na ovom području, molimo vas da uklonite višak ambalaže prije vašeg putovanja
  • ne ostavljajte tragove - ne bacajte smeće u prirodu ili uz ceste
  • ponesite boce za vodu i kavu za višekratnu upotrebu - smanjite upotrebu vrlo štetne plastike
  • budite odgovorni u trošenju - štedite vodu i električnu energiju
  • pridružite se našoj Zelenoj Misiji!! Hvala na brizi za ljude i prirodu!
Istražite Lokalno predstavlja vam samo dio naše prirodne i kulturne baštine, za puniji pregled materijalne i nematerijalne baštine pogledajte našu Interaktivnu Kartu pod Doživljaji i Kalendar Događanja i Aktivnosti s mnoštvom prijedloga za vaš itinerer.

Inspirirajte se i krenite u otkrivanje Bihaća, grada-muzeja na otvorenom i njegove okolice!

Dobrodošli u dom Nacionalnog parka Una!

Širimo Pozitivne Vibracije

Druge zanimljive lokacije

Nadahni, osnaži, motiviraj...

Copyright © 2015-2020 GWT2P. Sva prava pridržana.