Planina Lička Plješivica

Svojim najljepšim dijelom smještena između 2Parka, druga najduža planina u Hrvatskoj velike bioraznolikosti - veličanstvena Lička Plješivica očekuje vas u srcu GWT2P destinacije.

Planina Lička Plješivica

Planine su važne

Uvijek se dobro podsjetiti koje sve ljepote i vrijednosti imamo na našoj predivnoj plavoj planeti - na primjer planine! Većina nas još nije osvijestila na koje smo sve načine mi ljudi povezani s planinama i na koje sve načine planine utječu na naše živote. Da, one su veličanstvene, njihova tišina nam donosi mir, a njihovi raskošni ekosustavi nam daju energiju. 

No pored tih vrijednosti, evo zašto su još planine tako važne: 

  • osiguravaju najveći dio svjetske pitke vode (80%)
  • čuvaju 50% najbogatijih zona biološke raznolikosti na Zemlji
  • na njima raste četvrtina svjetskih šuma
  • na njima živi 12% ljudske populacije
  • 2 milijarde ljudi ovisi o hrani proizvedenoj u planinskim područjima
  • pokrivaju oko četvrtine zemljine površine - i jednostavno su prelijepe.

Planine su oduvijek bile izvor divljenja i inspiracije za ljude, stoga vas pozivamo da naučite bar malo o našem prekrasnom masivu, a zatim da dođete po svoju dozu inspiracije i uživanja u ljepotama Ličke Plješivice i ostalih brdskih ljepotica u našoj destinacij kao što su Medvjeđak (NP Plitvička jezera), Mrsinj (Korenica), Ljutoč (NP Una) i Osječenica (NP Una).
Link: Mountains matter

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 11. prosinac za Međunarodni dan planina.

Lička Plješivica

Nekad davno znana kao jedna od najnepristupačnijih planina u Hrvatskoj, Lička Plješivica reljefno pripada zoni Vanjskih Dinarida i ima dinarsku orijentaciju SZ - JI. Sa svojim prirodnim nastavcima, Medvjeđakom na sjevernoj strani te Kremenom i Poštakom na južnoj, ovaj impresivan planinski lanac ima površinu od 453 kvadratna kilometra i dužinu od preko 100 km. Prirodni dragulj koji imponira i svojom dužinom i visinom, proteže se od Nacionalnog parka Plitvička jezera do rijeke Zrmanje na jugu.

Pogled na najviši vrh sjevernog dijela masiva iz pravca Nacionalnog parka Plitvička jezera Vrh Gola Plješivica

Kao i brojna mjesta širom svijeta i Lička Plješivica je više puta kroz povijest mijenjala naziv. Današnji naziv planine poznat je još od 16. stoljeća, a neki od naziva su bili Gvozd, Hortus Diabolicus ili Vražji vrt (legenda kaže da je ovaj naziv dobila iz pakosti, jer planinu nevjerojatne ljepote i prirodnog bogatstva razni osvajači jednostavno nisu mogli osvojiti), a današnje je ime prvi put spomenuo mletački kartograf Forlanija 1560. g. i to u ikavskom obliku - Plisva.

Na malom dijelu planine koji je 1946. godine dodijeljen prijateljskoj Bosni i Hercegovini uobičajen je naziv Plješevica, a autohtono ličko stanovništvo koje i danas živi u podplješivičkim selima iznad grada Bihaća i dalje njeguje svoj ikavski govor i naziv Plješivica.

Prvi opis Plješivice dao je 1669. godine senjski biskup Sebastijan Glavinić, a prvu detaljnu kartu izradio je 1699. Pavao Ritter Vitezović, hrvatski književnik, povjesničar, jezikoslovac i nakladnik. Zbog njene iznimne prirodne raznolikosti i vrijednosti kroz povijest su je proučavali brojni istraživači:

  • 1789. godine u svojoj knjizi „Oryctographia Carniolica“ opisuje ju francuski prirodoslovac, etnograf, kirurg i jedan od osnivača planinarenja - Balthasar Hacquet
  • 1802. godine postaje čuvena u znanstvenim krugovima zahvaljujući botaničkim nalazima popraćenim sa slikama u boji (K. Schultz), koje su prikupili Pal Kitaibel (mađarski botaničar i kemičar) i Franz de Paula Adam von Waldstein (austrijski plemić, vojnik, prirodoslovac i istraživač) i objavili u djelu „Descriptiones et icones plantarum rariorum Hungariae“
  • 1845. istražuje ju saski kralj Friedrich August II
  • 1852. Josip Schlosser (hrvatski botaničar i zoolog) i suradnik Ljudevit Vukotinović objavljuju svoja istraživanja o Plješivici u poznatom i nenadmašnom djelu „Flora Croatica“
  • 1863. istražuje ju Johann Zelebor, austrijski zoolog i prirodoslovac
  • od 1894. godine duže ju istražuje mađarski botaničar Arpad von Degen
  • 1896. istražuje ju jedan od prvaka istraživanja flore Like i Velebita, priznati hrvatski botaničar amater Ljudevit Rossi
  • kroz 20. stoljeće duže ju istražuje hrvatski botaničar svjetskog ugleda, dr. Ivo Horvat.

Ovakvo znanstveno zanimanje za bogatu biološku raznolikost Ličke Pljšivice najbolja je potvrda velike prirodne vrijednosti masiva koji u 21. stoljeću zaslužuje izaći iz duboke izolacije koja prijeti bogatoj prirodnoj baštini koju planina podupire. Našim zajedničkim zalaganjem i planine mogu dobiti primjerenu pažnju i skrb!

Naša glavna rekreativna staza prostire se po jednom od najimpresivnijih vapnenačkih platoa u Dinaridima, 15 km dugoj i do 3 km širokoj predgorskoj stepenici Ličke Plješivice - Unsko-koranskoj zaravni smještenoj na pola puta između naša 2Parka!

Pogled s podplješivičkog platoa na planinu! 

Reljef

Lička Plješivica je dodatno zanimljiva zahvaljujući svojoj osebujnoj simetriji, naime nije najviša u svom središnjem dijelu, već na samom početku i kraju masiva. Najviši visinu planina doseže u vrhu Ozeblin na 1657 m.n.v.

Sjeverni dio planine ima oštro izražen greben iz kojeg strše stjenoviti vrhovi i strme padine, a najveću visinu doseže u vrhu Gola Plješivica (1649 m) s kojim započinje vršni dio plješivičkog hrpta koji je definiran vrhovima Mala Plješivica (1576 m), Gredoviti vrh (1429) i Šuputov vrh (1403 m). Na tom dijelu planine, na bosanskoj strani i na visini od oko 1100 m pruža se uzdužni pregib u kojem se nalazi lijepa dugodolina uvala s nizom krških ponikvi.

Gola Plješivica je goli kameni vrh vidljiv iz daljina, ljeti zbog boje vapnenca, a zimi zbog snijega. On je jedna od atrakcija naše destinacije jer se s ovog vrha pruža jedan od najljepših pogleda u Republici Hrvatskoj. Uspon je iz pravca Korenice, a više o planinarenju možete pogledati pod Doživljaji i u našem kalendaru Događanja i Aktivnosti!

U južnom dijelu, od vrha Plješivički kamen (1616 m), glavni se greben postepeno razilazi i širi u visoravan s kojeg se dižu pojedini vrhovi i krivudave kose, a među njima su smještena korita i uvale s prekrasnim visinskim pašnjacima: Veliko i Malo Kamensko, Paljenica, Poljana, Karblovića korito.

U reljefnoj slici Ličke Plješivice ističe se i više međusobno povezanih grebena, kosa i izdvojenih vrhova koji se izdižu iznad gornje granice šume i strše kao stjenoviti visovi te pet međusobno povezanih gorskih jedinica: skupina Gola Plješivica, skupina Trovrh, skupina Ozeblin, skupina Javornik, Orlovače i Brusnića te skupina Lopate i Tičeva.

Sjeverni dio Ličke Plješivice

Južnije od Šuputovog vrha (1403 m), greben se postepeno spušta do klanca Škipine (1212 m), a od njega je greben Plješivice ponovo viši te doseže najveće visine u vrhovima Trovrh (1620 m) i Žestikovac (1333 m). Klanac Škipine poznat je po jednoj snažnoj atmosferskoj pojavi, ovdje je naime jedno od mjesta na Plješivici gdje slavna lička bura ima najsnažnije mahove.

Geologija 

Impresivna geološka starost planine također ukazuje na njenu prirodnu vrijednost - najstarije naslage su trijaske starosti, od 245 do 202 milijuna godina stare (Melinovačka draga), a pretežu naslage iz doba krede, od 145 do 66 milijuna godina stare.

Za sam nastanak planine zaslužna su rasjedanja uzduž tektonskih pukotina zemljine kore koja su uvjetovala i nastanak vrlo strmih i impresivnih strana planine s gotovo ravnim podnožjem.

Zanimljiva su i značajna rubna rasjedanja i to:

  • lomovi smjera SZ-JZ koji su oblikovali uvale
  • te lomovi smjera SZ-JZI koja su oblikovala drage.

A bogata je i raznolikim krškim oblicima:

  • brojnim jamama i ponorima 
  • te gromadastim vapnencima (blokovima) oko vrha Gola Plješivica koji su nastali nejednolikom rastrošbom gromadastih vapnenjaka, a izuzetno su bogati fosilima, posebno hipuritima.

Ponikve su karakterističan krški oblik na Ličkoj Plješivici i susrećemo ih gotovo posvuda, od podnožja do vrhova planine, a posebno su brojne na predgorskoj stepenici, Unsko-koranskoj zaravni.

Dinamičan plješivički reljef!

Usprkos svojoj važnosti, planine se i dalje nemilosrdno eksploatiraju. Važni planinski resursi i lokalno stanovništvo danas su pod velikim pritiskom. Degradacija okoliša i nemilosrdno iskorištavanje prirodnih resursa u grozničavoj pomami za ostvarivanjem partikularnih privatnih interesa i dobiti, prijete važnim planinskim ekosustavima naše planete i budućnosti ruralnih zajednica koje se nalaze u njima ili u njihovoj blizini.

Svi moramo disati, piti i jesti - a blagodati čistog zraka, čiste vode i zdrave, organske hrane nam pruža jedino i samo priroda svojom biološkom raznolikošću. Nemojmo to nikada zaboraviti!

Voda

Lička Plješivica pripada dinarskom sustavu i kao sva krška gorja građena je pretežno od vapnenca i stoga oskudnija vodom!

Malobrojni izvori vezani su uz pojavu vodoodrživih trijaskih verfenskih škriljaca i upravo zbog svoje malobrojnosti u nužnoj su potrebi da budu primjereno zaštićeni.

Naime Lička Plješivica nije razvođena, tekućice s ličke strane poniru pod planinu na rubu Koreničkog i Krbavskog polja i izviru na suprotnom, 300 m nižem bosanskom podnožju u obliku jakih krških izvora. U kišno doba ponori često ne mogu primiti svu vodu zbog čega se na Krbavskom i Koreničkom polju u RH pojavljuju periodična jezera.

Snažno vrelo Klokot kod Bihaća, ujedno i važan izvor pitke vode za grad, već je na samom izvoru čitava rječica.

Pored ovog izvora prolazi i glavna GWT2P zelena staza, pa vas pozivamo da uživate i u ovoj ljepoti i naravno čuvate prirodu!

Klokot - krhki ekosustav vrijedan zaštite!Krški vodotoci - vrijedni zaštite!

Šume

Šumsko bogatstvo je glavna karakteristika planine i njena gotovo najveća vrijednost koja zauzima 85% površine masiva. Gornja granica šume nalazi se na 1450 - 1550 metara nadmorske visine, a preostalu površinu Plješivice čine pašnjaci, vrištine i kamenjar.

Sve donedavno šumske su zajednice imale prašumski karakter!

Nažalost, u ne tako davnoj prošlosti opustošene su prekomjernom sječom. Budući da su bile daleko od očiju javnosti njihovoj se njezi i zaštiti posvećivalo jako malo pažnje. Sječa se provodila bez stručnog nadzora i okrutno te je dovela do nenadoknadivog gubitka šume prašumskog tipa i upropaštene mreže šumskih puteva.

Ipak, situacija se počela mijenjati na bolje, poglavito na hrvatskoj strani gdje je veliki dio šume zaštićen:

  • 122 ha šume Kriva Lisica
  • 4,18 ha na Debelom vrhu
  • granično područje na SI strani Ličke Plješivice, Javornik - Tisov vrh zaštićen je od 1962 g. kao specijalni rezervat šumske vegetacije mješovite sastojine bukve i jele prašumskog tipa
  • područje Bijeli potoci - Kamensko zaštitio je 1972 g. Hrvatski sabor kao memorijalni prirodni spomenik i rezervat prirodnih predjela.

Memorijalni prirodni spomenik i rezervat prirodnih predjela Bijeli Potoci - Kamensko nalazi se većim dijelom na području općine Donji Lapac (700 ha) i nešto manjim dijelom na području općine Udbina (513 ha). Područje velikih pejzažnih vrijednosti krase pašnjaci i proplanci: Poljana, Opaljenice, Veliko i Malo Kamensko, a do Domovinskog rata i okupacije ovih prostora (1991. -1995.) krasilo ga je i veličanstveno kiparsko djelo „Tifusari“ velikog Vanje Radauša. Danas ćete tamo zateći samo gola betonska postolja - brončane skulpture su nažalost otkinute s postolja i ukradene.

Vanja Radauš (1906., Vinkovci - 1975., Zagreb), veliki hrvatski kipar, slikar i književnik, izradio je pedesetih godina (1956 - 1958/9) majstorski kiparski ciklus „Tifusari“ koji je bio postavljen u šumski krajolik predjela Bijeli potoci - Kamensko. Nažalost, tijekom okupacije ovih prostora s postolja je otkinuto šest duboko dojmljivih brončanih skulptura koje su vrhunski prikazivale oboljele, iznemogle i mršave likove muškaraca i žene s djetetom zamotanih u draperije. Djelo je bilo veličanstveno uklopljeno u ovo zaštićeno područje tvoreći zajedno s prirodom vrlo vrijednu ambijentalnu cjelinu.

I umjetnost se jako lijepo uklopila u divne plješivičke šume, nadamo se da će ponovo, od kojih je najzastupljenija mješavina šuma bukve i jele koje čine 75% svih šuma Ličke Plješivice. Najrasprostranjenija šumska vrsta je bukva (Fagus silvatica) kojoj jako odgovara prisutna karbonatna podloga tla. Ovo dugovječno drvo sporo raste (120 - 150 godina), voli kisela i dobro drenirana plodna tla i u takvim uvjetima može živjeti od 200 do 300 godina.

Raskošna krošnja bukve

Pored bukve, ovdje su brojne još dvije šumske vrste: impresivna obična jela (Abies alba Mill.) te obična smreka (Picea abies).

Uz ove tri dominantne vrste, Plješivicu krasi još cijeli niz vrsta: hrast kitnjak (Quercus petraea), hrast cer (Quercus cerris), crni bor (Pinus nigra var. austriaca), bijeli bor (Pinus sylvestris L.)obični grab (Carpinus betulus) te bijeli javor (Acer pseudoplatanus).

U nešto rjeđem broju pojavljuju se neizmjerno zanimljive i važne vrste kao što su naprimjer brijest (Ulmus campestris) koja je u narodnoj predaji poznata kao sveto drvo na kojem borave vile i kojem se ne smiju približiti zli duhovi. Brijest je bilo zabranjeno sječi, vjeruje se, zbog zle kobi koja slijedi nakon destrukcije portala između carstva čovjeka i carstva vila. Popred brijesta tu su još i bijeli jasen (Fraxinus excelsior), te važna brekinja (Sorbus torminalis) koja slovi kao prirodni inzulin, ima jestive plodove od kojih se radi i marmelada, a od sušenih plodova čak i brašno te mukinja (Sorbus aria) s također jestivim plodovima koji se koriste za sokove i marmelade, i ostale rjeđe vrste.

Među brojnim pripadnicima grmolikog drveća s visoko vrijednim plodovima, lišćem i sjemenkama koje su lokalnom stanovništvu oduvijek bili izvor zdravlja i hrane posebno se ističu: 

  • lijeska (Corylus avellana
  • javor klen (Acer campestre L.)
  • svibovina (Cornus sanguinea)
  • drijen (Cornus mas
  • crveni glog (Crataegus oxyacantha)
  • crni trn (Prunus spinosa)
  • crna bazga (Sambucus nigra).

Biljni i životinjski svijet

Iako je brojne znanstvenike kroz povijest posebno zanimala vrlo bogata i raznolika flora Ličke Plješivice, ni životinjski svijet planine ne zaostaje puno sa svojom biološkom raznolikošću. No nažalost kao i veliki broj planinskih ekosustava svijeta, i plješivički pati pod udarom raznolikih ljudskih aktivnosti, sve prisutnijih vremenskih anomalija, a dodatno je bio ugrožen i zbog ne tako davnih ratnih događanja.

Sama činjenica da je sjeverni dio masiva okružen s naša 2Parka jasno ukazuje da prirodna bogatstva Ličke Plješivice ne mogu biti ništa manja, i upravo stoga se planini mora posvetiti primjerena pažnja.

Flora

Lička Plješivica je posebno privlačila pažnju istraživača zbog vrijednog sastava alpske flore i velikog bogatstva endemskih vrsta. Njezini kamenjari i vrištine obiluju bogatstvom flore rudina i stijena, a kao posebne pejzažne vrijednosti ističu se njezini visinski travnjaci. Uvjeti s manjim temperaturnim ekstremima, slabijim djelovanjem vjetra i ranijim kopnjenjem snijega omogućuju razvoj sočne gorske trave koju su u prošlosti na ekološki način koristili i održavali domaći stanovnici iz planinskih sela za visinsku ispašu stoke (volova).

Na sjeveroistočnom dijelu planine ističu se tri predplaninska pašnjaka i livade: Duge Luke, Pršine uvale (tu imamo i planinsko izletište Pršine uvale) te Džakulinka.

Na planini su nađeni brojni predstavnici alpskih vrsta i glacijalnih relikata, a ističu se:

  • Wulfenov jaglac (Primula wulfeniana)
  • Karanfil (Dianthus)
  • Gospina papučica (Cypripedium calceolus)
  • Planinski ili krški runolist (Leontopodium alpinum)
  • Planinski likovac (Daphne alpina L)
  • Okruglasta selagina (S. selaginoides) jedna od 3 rijetke i nedovoljno istražene vrste u RH raste na vlažnim gorskim travnjacima i planinskim rudinama.
Wulfenov jaglacPrimula Wulfeniana

Fauna

Fauna Ličke Plješivice je bila nešto manje u fokusu istraživanja iako je obilovala, i još obiluje, raznolikošću vrsta. Kao posebna značajka ističu se veliki sisavci, a brojnošću ne zaostaju ni ostale skupine životinja. Zbog lovne tradicije, koja je duga i jaka na ovim područjima, kao i ratnih događanja krajem 20. stoljeća veliki sisavci i ostali pripadnici planinske faune su u ranjivom položaju.

Beskralježnjaci

Brojni su predstavnici 30-tak glavnih skupina beskralježnjaka prisutni na planini, a među njima su i:

  • brojni kukci (Insecta) - kao što su leptiri, gusjenice, moljci (Lepidoptera), kornjaši (Coleoptera), skakavci, zrikavci (Orthoptera), uholaže (Dermaptera), stjenice, cvrčci (Hemiptera) i dr.
  • te kliještari (Chelicerata) - kao što su raznolike vrste pauka (Araneae), krpelja (Arachnida) i dr. 

Kralježnjaci

Fauna kralježnjaka također odaje dojam raznolikosti i bogatstva, no s obzirom na globalno težak položaj kralježnjaka koji ubrzano nestaju i bez detaljnih znanstvenih istraživanja teško je procijeniti stanje vrsta.

Iako će vas većina divljih životinja čuti, vidjeti ili namirisati puno prije nego vi njih te će pobjeći, ipak ćete mnogim neopasnim vrstama moći i sami posvjedočiti tijekom planinarenja, a mi ćemo ovdje istaknuti poznate predstavnike (od kojih prve četiri vrste izbjegavajte u velikom luku!!).

Sisavci

Razred sisavaca (Mammalia) raznolik je na Ličkoj Plješivici, a posebno se ističu velike zvijeri (Carnivora):

  • smeđi medvjed (Ursus arctos)
  • sivi vuk (Canis lupus)

Medvjedi i vukovi su neizmjerno važne tzv. vodeće/krovne vrste koje presudno utječu na zdravlje, strukturu i ravnotežu ekosustava, sa snažnom moći da unaprijede staništa i povećaju populacije brojnih vrsta u istim!

  • euroazijski ris (Lynx lynx)
  • divlja mačka (Felis sylvestris).
Sve četiri vrste velikih zvijeri predstavljaju EU rijetke, rizične ili ugrožene vrste (Natura 2000 važne vrste), a nalaze se i na popisu zaštićenih vrsta svjetske prirodoslovne baštine (IUCN Crveni popis ugroženih vrsta).

Sisavaci su brojčano najraznovrsniji razred iz reda zvijeri, a od ostalih bez sumnje brojnih predstavnika na planini izdvojiti ćemo: kunu bjelicu (Martes foina), tvora (Mustela Putorius), crvenu lisicu (Vulpes vulpes), lasicu (Mustela nivalis) i euroazijskog jazavca (Meles meles).

Ugrožena vrsta - vuk!Vukovi - temeljna vrsta važna za zdravlja ekosustava

Papkari su velika i raznolika skupina kopnenih sisavaca, a mi ćemo ovdje spomenuti tri predstavnika parnoprstaša (Artiodactyla) koji se posebno ističu na planini: divlja svinja (Sus scrofa), jelen obični (Cervus elaphus) i srna (Capreolus capreolus).

Divlja svinja je prisutna u velikom broju i približava se naseljima gdje nalazi više hrane i predstavlja veliki problem za lokalne poljoprivrednike. Vrlo je pokretljiva i zbog potreba za hranom prelazi znatne udaljenosti.

Iz reda glodavaca (Rodentia) ističu se: šumski miš (Apodemus sylvaticus), europski ili obični zec (Lepus europaeus), sivi puh (Glis glis), šumska voluharica (Myodes glareolus), i dr.

Od sisavaca koji jedu kukce ističe se nekoliko malih tajnovitih vrsta kukcojeda (red Eulipotyphla): ježevi (Erinaceidae), krtice (Talpidae) i šumske rovke (Sorex araneus) - visoko vrijedna bića koja osiguravaju biološku kontrolu insekata - štetnika

Pored gore spomenutih leptira, posebno je vrijedno istaknuti još jednu važnu vrstu bioindikatora zdravlja okoliša - šišmiše - sisare iz reda Chiroptera čija se vrsta polako oporavlja od traume rata.

Gmazovi

Populacija gmazova (Reptilia) iz reda ljuskaša (Squamata) jako je raznolika na Plješivici, a predstavnici su mahom neotrovni i neopasni. Od prisutnih zmija otrovnica najpoznatiji je predstavnik poskok (Vipera ammodytes), najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica, a vrlo izgledna je i prisutnos riđovke (Vipera berus) te planinskog žutokruga (Vipera ursinii) najmanje otrovnoj zmiji sličnoj riđovki i jako ugroženoj.

Više o korisnim preporukama o ponašanju u staništu medvjeda i poskoka pogledajte pod Savjeti i Pravila!

Ptice

Ornitofauna Plješivice odlikuje se brojnim vrstama koje su započele svoj polagan proces ekološkog oporavka od traume rata, a krase ju neke od rijetkih i ugroženih vrsta:

  • suri orao (Aquila chrysaetoskritično ugrožena vrsta 
  • sivi sokol (Falco peregrinus) - ova ugrožena vrsta u obrušavanju na plijen dostiže brzinu od 250 km na sat, a najveća zabilježena brzina koju je postigao sivi sokol iznosi 389 km na sat! (National Geographic)
  • porodica jastrebova (Accipitridae) - zahvaljujući strogoj zabrani lova nije više kritično ugrožena
  • tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) - visoko ugrožena vrsta
  • porodica sova (Strigidae) - ove ugrožene vrste jako su osjetljive na stanje u okolišu i izvrsni su indikatori stabilnosti ekosistema
  • obična kukavica (Cuculus canorus) - ugrožena kao i većina ptica selica
  • a oko planinskih sela susreću se čvorak (Sturnus vulgaris ), kos (Turdus merula), a vratila se i lastavica (Hirundo rustica L) i dr.

Prijetnje koje danas ugrožavaju ptice su brojne i raznolike, a najpogubnije oblike ugroze predstavljaju: gubitak staništa (moderna poljoprivreda, sječa drva), nestašica hrane te invazivne vrste čije je unošenje i daljnje širenje posljedica ubrzanog rasta trgovine, transporta i putovanja, a direktno ugrožavaju ekosustave, staništa i autohtone vrste (biološku raznolikost)!

Osvještavanje

U ovom su trenutku znanstvena istraživanja brojnih vrsta i utvrđivanja njihove potencijalne ugroženosti samo velika želja stručnjaka i zaljubljenika u prirodu. No, uz pomoć edukacije i daljnjeg osvještavanja, poglavito lokalnog stanovništva, možemo napraviti puno.

Osvještavanje problematike zaštite prirode i nova znanja o velikoj važnosti koju ovi ekosustavi imaju u životima ljudi, pogotovo lokalnih, je prilika za prestanak neodrživog i nemilosrdnog eksploatiranja resursa planina, a početak za upoznavanje i primjenu održivih gospodarskih praksi.

To je i put kojim možemo omogućiti prirodi da se sama regenerira i oporavi svoje brojne vrste. 

Klima

Cijelo ovo područje odlikuje prilično oštra i surova planinska klima s često dugotrajnim snijegom i planinskim vrhovima u magli. U prošlosti su vijavice i višemjesečne snježne naslage te jaka bura bile redovite zimske pojave, a ljeta u pravilu topla i ugodna za boravak i često sušna. No, danas je situacija znatnim dijelom drugačija; vremenske anomalije i ekstremi postaju sve izražajniji.

Plješivicu karakteriziraju i jako izražena temperaturna kolebanja, kako godišnja tako i dnevna. Korenička strana je hladnija od bihaćke, a za planinare je posebno važno znati da ljeti sa zalaskom sunca brzo postaje hladno uz često prisutan vjetar.

Temperaturne prilike na Plješivici vrlo su slične onima u nešto višim područjima Alpi! 

Tako je vrlo zanimljiv podatak da se biljke Scabiosa silenifolia (Busenasta zvjezdoglavka) i Potentilla clusiana (Cluzijev petoprstnik) na Plješivici pojavljuju već na visini od 1500 metara, a u Alpama tek iznad 1800 metara!

Potentilla clusianaPotentilla clusiana (Kluzijeva petoprsta)

Zanimljive su i cirkulacije zraka duž istočnog i zapadnog podnožja Ličke Plješivice, tako u Korenici pretežno puše sjeverozapadnjak, a u Bihaću zapadnjak. Od vjetrova se posebno ističe bura, hladan i suh vjetar koji puše na mahove i predstavlja odlučujući klimatski element ovog područja. Zbog svoje silovitosti i mahovitosti ne puše na svim dijelovima planine jednakom žestinom jer ovisi o reljefu.

Bura se rađa na hrptu Ličke Plješivice, a najjače mahove ima između vrhova Gola Plješivica i Mala Plješivica te u klancu Škipine!

Od ostalih vrsti vjetra važno je spomenuti i jugo koje na ovim područjima nerijetko zna biti i orkansko te uzrokuje znatne štete!

U ovih par crtica o podneblju dodajemo još jednu interesantnu povijesnu činjenicu, naime jedna od prvih meteoroloških postaja u Hrvatskoj bila je otvorena u planinskom selu Zavalje, tadašnjoj općini u sastavu Austro-Ugarske. Mjerenja temperature zraka i padalina započela su 1852. godine, a nešto kasnije su započela i mjerenja pritiska zraka. Nažalost, ova tradicija meteoroloških motrenja je ugašena.

Povijesna zbivanja

Lička Plješivica je kroz povijest zbog svoje visine i strmine često imala ulogu prirodne brane pred napadima raznih osvajača, a to je posebno došlo do izražaja tijekom navala osmanlijske vojske.

Mirovni sporazum potpisan u Svištovu 1791. godine između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva bio je svojevrsna podijela plijena dviju "sila" nakon zadnjeg velikog sukoba.

U stoljetnim sukobima dviju "sila" najveće su žrtve bili “mali” narodi koji su najvećim dijelom služili kao topovsko meso, a taj obespravljeni položaj se potvrdio i ovim mirovnim sporazumom. Tako je područje Plitvičkih jezera, Korenice i Ličke Plješivice pripojeno Vojnoj krajini pod direktnom kontrolom Habsburške monarhije dok je područje Bihaća i Une postalo dijelom Osmanskog Carstva.

Velik dio starog hrvatskog teritorija osvajanjem je postao dio osmanskog teritorija, a ne mali dio preostalog teritorija je dugo služio kao habsburška predstraža u obrani središnje Europe od Osmanlija. Cijela muška populacija (uključujući dječake) Vojne krajine bila je silom regrutirana u profesionalnu vojsku i ratovala na nekoliko fronti i kroz brojne europske ratove - grozna sudbina!

Život na planini je oduvijek bio pun izazova i nerijetko jako težak, a u ovom periodu toliko da nije bila rijetka pojava prelaska stanovnika planinskih sela u Bihać (tada u sastavu Osmanskog Carstva) u kojem su uvjeti za život i rad bili nešto kvalitetniji.

Kompleks Raštel

U ovom povijesnom periodu posebnu je ulogu dobila i Lička Plješivica koja je kroz 18. i 19. stoljeće bila službena granica s Osmanskim carstvom.

U tom je periodu na podplješivičkom platou iznad Bihaća uspostavljeno važno pogranično područje sa sjedištem u tadašnjem općinskom središtu Zavalje u sastavu tada Austro-Ugarske Monarhije, s trgovinskom i carinskom zonom u kompleksu Raštel.

Raštel krajem 19. stoljeća, Stipe Tomljenović, tuš, 1992.Raštel krajem 19. stoljeća

Raštel se sastojao od više kamenih objekata koji su bili okruženi s dva i pol metra visokim zidom. Prva raštelska zgrada izgrađena je 1795., a pretpostavlja se da je glavna jednokatna križna građevina od kamena izgrađena 1877. U njoj su stanovali i radili službenici, carinik, općinski ađutant, a u prizemlju su bili magazini za robu i pivnica.

Na području oko Raštela se intenzivno trgovalo, a sve što se kupilo ili prodalo prolazilo je kroz kompleks radi carine i nadzora tzv. nadzornika dezinfektora.

Raštel je bio kontrolna sanitarna postaja i sjedište medicinske kontrole za ljude i robu koji su dolazili s terirorija Osmanskog carstva!

Tako je recimo u vrijeme velikih zaraza, sva kupljena stoka prije ulaska u Monarhiju morala provesti nekoliko dana pod nadzorom u Raštelu radi provjere zdravlja. Za potrebe trgovanja sa stokom bilo je izgrađeno i kupalište za balgo, 20 m dugo i 5 m široko, kroz koje je obavezno prolazila sva kupljena stoka radi raskuživanja. Raskuživala se čak i pošta, isto kao što je strogoj sanitarnoj kontroli podlijegala sva ostala roba.

Ured zavaljske općine bio je u Raštelu sve do 1926./27. Nažalost i ovaj povijesni kompleks doživio je sudbinu kao manje-više i svi ostali na ovom području, potpuno je uništen, a zadnji udarac zaradio je 1942. kada je zapaljen do temelja.

Matica hrvatska

Da je planina puna zanimljivosti potvrdit će još jedan povijesni podatak. Naime podno njenih vrhova, na Unsko-koranskoj zaravni, djelovala je jedna od najstarijih i vodećih hrvatskih kulturnih ustanova - Matica hrvatska!

Ogranak Matice hrvatske osnovan je 1890. godine u Zavalju i na kulturni život župe utjecala je preko pola stoljeća, sve do početka Drugog svjetskog rata, a dijelom i tijekom rata.

Njezin utemeljitelj i prvi povjerenik bio je zavaljski veleposjednik i poštar Stjepan Ritz koji je u vlasništvu imao poštanske kočije koje su vozile na ruti između Splita i Beča. Ruta je prolazila i nekad važnom zemaljskom cestom, zvanom Kordunska cesta, koja se dijelom prostirala preko Unsko - koranske zaravni. Danas je ta dionica dio naše glavne rekreativne staze.

Vjerujemo da dijelite naš osjećaj da je ova velebna planina zaslužila da ju pobliže upoznate!

Izvori: „Hrvatske planine“ , dr. Željko Poljak / „Povijest zavaljske župe“, mr. Ivan Dujmović

Detalj iz planinskog sela Zavalje u dvorištu obitelji HečimovićIstražite i upoznajte ovaj planinski kolos i okolne lokalne zajednice!

Uživajte u Turama

Dajte si malo vremena i uživajte u novim pogledima. Usponi na Ličku Plješivicu mogući su s obje strane planine i svi su vrijedni pažnje:

  • na strani Republike Hrvatske iz smjera Korenice - uspon na najviši vrh sjevernog dijela masiva vrh Gola Plješivica, ličko orlovo gnijezdo s jednim od najljepših panoramskih pogleda u Hrvatskoj
  • na strani Republike Hrvatske iz smjera Udbine - uspon na najviši vrh masiva Ozeblin s prekrasnim visinskim pašnjacima i panoramskim pogledom
  • na strani Bosne i Hercegovine iz smjera povijesnog grada Bihaća - usponi do planinarskog doma i izletišta s krasnim rutama koje obiluju lijepim vidicima i prirodnim ljepotama (visinski pašnjaci, krške jame, planinski izvori).
Dok ste tamo istražite i drevni Bihać, Korenicu te Udbinu s povijesnim Krbavskim poljem, vrijedni su vaše pažnje! Provjerite naša Događanja i Aktivnosti za inspiraciju i korisne savjete te različite aktivnosti i ture!

Pronađite svoje rute i vodiče:

  • vođene ture: odite na navigaciju Doživljaji i spustite do interaktivne karte. Izaberite Sportske aktivnosti - Vođene planinarske ture i pronađite svoje vodiče na strani Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine
  • samostalne ture: odite na navigaciju Doživljaji i spustite do interaktivne karte. Izaberite Sportske aktivnosti - Planinarske ture i izaberite svoj uspon
  • provjerite sigurnosna pravila i savjete: svakako pogledajte naše Savjete i Pravila i uživajte u sigurnim turama!  

I samo kratki podsjetnik prije nego krenete:

  • istražite planinu i okolicu pješice, biciklom, jašući - odmorite automobil i pritom smanjite emisiju štetnih ispušnih plinova
  • smeće ponesete sa sobom - nipošto nemojte ostavljati smeće u prirodi 
  • rijetke i ugrožene biljne i životinjske vrste su važne - poštujte i čuvajte divlji svijet
  • molimo vas da otpad odložite u odgovarajuće spremnike - reciklirajte
  • ponesite spremnike za vodu za višekratnu upotrebu - smanjite upotrebu jako štetne plastike.

Podržite našu Zelenu Misiju, vi ste naši važni partneri!!

Dođite istražiti i uživati u ljepotama Ličke Plješivice i okolice! 

Eko i Aktivno! Vidimo se!

Eko i Aktivno Istraživanje 

Podijeli:

Povezani članci:

Podijeli misao...