Korenica

Pozivamo vas u obilazak vrlo starog naselja i lokalne zajednice koja je ujedno i dom najstarijeg i najvećeg nacionalnog parka u Republici Hrvatskoj! 

Korenica kroz vrijeme

Pod humanijim povijesnim okolnostima Korenica vas je danas mogla dočekati s jednom od najljepših srednjovjekovnih utvrda i arboretumom punim plemenitih vrsta grmovitog voća. Saznajte ponešto o turbulentnoj sudbini ovog naselja i razlozima zašto više nema jedne od tri najveće utvrde župe Krbave - starog Mrsinj-grada.

Istražite područje Korenice koje se smjestilo ispod najvišeg vrha sjevernog dijela Ličke Plješivice - impresivne Gole Plješivice. Vjerujemo da ćete rado doći u istraživanje kad saznate ponešto o njenoj burnoj povijesti i o onome što vam već sada nudi, naprimjer:

• Korenica je polazna točka za uspon na najviši vrh sjevernog dijela veličanstvenog masiva Ličke Plješivice, "ličko orlovo gnijezdo", vrlo važan radarski položaj s jednim od najljepših panoramskih pogleda u RH koji puca s vrha Gole Plješivice
• Korenica je dom folklornih društava Korenica i Prosvjeta te Udruženja Nit koji njeguju tradicijsku kulturu
• Korenica je sjedište nekolicine vrhunskih restorana i vrhunskih pčelara
• Korenica je polazna točka za obilazak lokacija starog Mrsinj - grada, ljekovitog izvora i crkve Ružica te biciklističkih tura
• Korenica izrasta u ličko astronomsko središte, a tu već sada možete posjetiti Astronomsko društvo Korenica i g. Nikolu Mazarekića te doživjeti jedno novo astronomsko iskustvo neba bez smoga i vidjeti kako napreduje izgradnja koreničke zvjezdarnice koja će imati impresivno veliku kupolu promjera 10 m, visine 17 m te rotacije od 360 stupnjeva, kao i informatičku sobu, knjižnicu te zvjezdarnicu s teleskopom
• tu je i Mala Scena Plitvička, udruženje koje organizira ljetni festival i druge kulturne događaje kroz godinu.

Inspirirajte se Događanjima i Aktivnostima i ovim malim povijesnim pregledom pa dođite u eko istraživanje Korenice i okolice!

Prapovijest

Regiju kojoj pripada Korenica ljudi su počeli naseljavati još od vremena paleolitika - najstarijeg razdoblja prapovijesti. Značajna arheološka nalazišta pronađena u Cerovačkim špiljama i Donjem Pazarištu u Lici svjedoče o prisutnosti ljudi u periodu srednjeg paleolitika, prije 120 000 godina kada je primarna čovjekova aktivnost bila vezana uz lov i sakupljanje plodova, odnosno uz preživljavanje pri čemu se služio različitim alatkama. Svakako vrijedi posjetiti i ova vrijedna nalazišta i lijepe lokacije u Lici!

Japodi

Vrlo zanimljiva i miroljubiva etno grupa ilirskih plemena, Japodi, kontinuirano naseljavaju područje današnje Like od približno 9. stoljeća pr. Kr. i to uglavnom područje omeđeno rijekama Kupom, Unom te planinom Velebit i Vinodolom u zaleđu Crikvenice na obali Jadranskog mora. Za razliku od susjednih plemena (npr. Dalmata) ne karakterizira ih ratnička tradicija već naglašeno poljoprivredna te rudarstvo i metalurgija.

Arheološka ostavština Japoda vrlo je bogata i dosad pomno istražena. Interesantna je činjenica da u grobovima ovog zanimljivog plemena arheolozi nisu pronašli oružje, kao kod većine ostalih plemena, već brojne brončane i jantarne predmete, kao recimo ukrase za glavu, kopče, privjeske, okove za pojas i sl. što upućuje na visoku razinu umjetničkog obrta ovog plemena (Olujić, 2007., str. 198-194).

U japodskim grobovima pronađena su zanimljiva pokrivala za glavu - kape s resama za koje se vjeruje da su preteča današnjim tradicionalnim ličkim kapama.

Imperijalni Rim im nije dao mira, imali su ih na meti osvajanja u više navrata tijekom kojih su Japodi uspješno odbili rimske napade, čak su bili smatrani zavidnim protivnikom. No, situacija će se trajno promijeniti u sukobu s Oktavijanovom vojskom.

Antika

Osvajanje, okupiranje, iskorištavanje, ubijanje, borba za moć i premoć, to je manje više ono što bilo koja imperijalistička država radi, pa tako i Rimljani. Rimski vojskovođa Oktavijan (koji će uskoro postati car August) pokrenuo je vojnu operaciju u provinciji Ilirik (Illyricum) u period od 35. do 33. pr.n.e., kada je konačno pokorio i strateški važno područje Japoda zbog daljnjih osvajanja u južnoj Panoniji. Područje današnje Korenice zajedno s ostalim osvojenim dijelovima japodskog područja pripalo je Rimskoj provinciji Dalmaciji (Olujić, 2007., str. 71-103).

Nenasilna, duhovna i materijalna kultura Japoda počela se gasiti nakon invazije Rimljana, kada je na cijelom japodskom ozemlju (današnja Lika, Gorski Kotar, Pounje i Kordun) započeo proces romanizacije.

Srednji vijek

Na područje Korenice, kao i cijele šire regije, Hrvati dolaze početkom 7. stoljeća u vrijeme migracija ranosrednjovjekovnih Slavena i za vrijeme vladavine bizantskog cara Heraklija. Hrvati iz skupine Južnih Slavena naseljavaju prostor od obale Jadranskog mora i postepeno se šire dublje u unutrašnjost kontinenta asimilirajući se s etničkim skupinama koje tamo zatiću (to su pretežitim dijelom današnji teritoriji Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine). U ovom povijesnom periodu vladaju hrvatski knezovi i kraljevi, a cijeli period karakteriziraju i brojna previranja i borbe za prijestolja u brojnim kraljevstvima uzduž i poprijeko starog kontinenta (Macan, 1992., str. 15-17).

Nemilosrdne okolnosti tjeraju brojne narode u razne i često vrlo loše saveze, pa je tako od 1102. i hrvatsko-ugarskog sporazuma Pacta Conventa, Korenica s ostatkom Hrvatske dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.

U srednjem vijeku, a i kasnije, Hrvati su u Europi bili poznati kao vješti ratnici! Nažalost, ta je vještina stečena gotovo kontinuiranim borbama za obranu domova od naleta raznih osvajača, a područje Korenice bilo je jedno od onih koja su zbog takve sudbine posebno jako patila. Jedni od osvajača koji su protutnjali ovim područjem bili su i Tatari. U vrijeme provale Mongola (Tatara) u Hrvatsku, područje današnje Korenice bilo je razvijeno kao obrambeno naselje.

Mongoli su 1241. g. porazili vojsku hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV i pokorili čitavu istočnu Ugarsku. Kralj je s obitelji pobjegao u Hrvatsku, a za njim su u okrutnu potjeru krenuli i Mongoli koji su tada poharali i dio naše današnje regionalne destinacije.

Kralj se prvo sklonio u Zagreb, a Mongoli su zauzvrat Zagreb pokrali, razrušili, spalili, a velik broj njegovih građana okrutno mučili i ubili. Okrutnost doživljavaju i sva ostala područja na putu potjere prema Trogiru i Splitu, a ruta kojom su prošli Mongoli na putu prema jugu Hrvatske je i područje naše regionalne destinacije (Klaić, 1982. knjiga prva, str. 251.-252).

Smrću vrhovnog kana u Mongoliji, ratnici se povlače i završava period strahovitog haračenja s traumatičnim posljedicama za sve zemlje i narode koje su ga doživjele.

Districtus de Korenica

Najstariji spomen imena Korenica, ujedno i sjedišta istoimenog upravnog okruga (districtus de Korenica) u sklopu Krbavske županije, nalazi se u dokumentu iz 1468. godine kada je Korenica pripadala obitelji Kurjaković. Iz nešto kasnijih povijesnih dokumenata se također doznaje da se 1489. na području današnje Korenice nalazio i kaštel koji je bio izgrađen kod sela Kalebovac na brdu Gradina te podgrađe naseljeno obrtnicima i trgovcima (Hrvatska enciklopedija, b.d.). Nemali broj crkava i ostali materijalni ostaci daju zaključiti da je ovo područje, kao i čitavo ličko, proživljavalo svoje svojevrsno zlatno doba prije dolaska Turaka.

Osmansko carstvo

Najvećim dijelom zbog teških povijesnih okolnosti i loših sporazuma, ovaj dio Hrvatske je tijekom jako dugo vremena služio kao habsburška predstraža u obrani središnje Europe od Turaka koji su 1527. pokorili i Korenicu (Hrvatska enciklopedija, b.d.). 

Svakako jedno od najtraumatičnijih perioda u povijesti Korenice i Hrvatske. Stradavanja, ljudska i materijalna, bila su toliko strašna da se tijekom osmanskih osvajanja u 16. stoljeću drastično promijenila i demografska slika ovog područja.

Ta demografska promjena u budućnosti će biti uzrok novih i velikih stradavanja u Korenici, Hrvatskoj i regiji. Dobar dio domicilnog katoličkog stanovništva je ili ubijen ili otjeran u bijeg pred strašnim nasiljem, pa se tako iz Korenice i Like u periodu između 1523. - 1526. g. odselio znatan dio autohtonog hrvatskog stanovništva pod prijetnjom kontinuiranih teških stradavanja, a Turci su prisilno naselili dio pravoslavnog stanovništva s već pokorenih područja (Hrvatska enciklopedija, b.d.).

Tijekom tri stoljeća, počevši od najranijih osvajanja 1350-ih, Osmanlije su primjenjivale prisilne transfere stanovništva (na turskom sϋrgϋn), preseljavajući tisuće i tisuće pojedinaca, čak i zajednice, u oba smjera između azijskog i europskog dijela imerija (Şeker, 2013.). Ponekad su ti transferi bili dobrovoljni, ponekad stimulirani novcem i povlasticama, ali uglavnom su to bili prisilni transferi napaćenih ljudi koji su bili na raspolaganju vladajućoj sili pri izgradnji sve veće imperijalne države.

Važan strateški položaj, razne granice razdvajanja koje su se protezale upravo po ovom području kroz više stoljeća, uvjetovale su česte ratne sukobe i velike patnje, kao što je bio onaj koji se zbio na Krbavskom polju blizu Udbine.

Godine 1493., na velikom Krbavskom polju u neposrednoj blizini Korenice, na području koje danas administrativno pripada općini Udbina, odvila se tragična Krbavska bitka, često zvana i Bitka Hrvata. Hrvatska feudalna vojska, s banom Emerikom Derenčinom na čelu, presrela je na Krbavskom polju tursku vojsku pod vodstvom sandžak-bega Hadum Jakub-paše koja je neumorno pljačkala, mučila i ubijala po hrvatskom i inim teritorijima.

Odluka Bana da se ide u otvorenu bitku s puno izvježbanijom i naoružanijom turskom vojskom pokazala se kobnom i tragičnom. Ban je odbio prijedlog Ivana Frankopana Cetinskog koji je savjetovao opciju sa zasjedama u klancima i poveo ljude na čistinu Krbavskog polja. Zbog ove katastrofalne taktike Bana život je izgubilo ogromno mnoštvo seljaka i veliki broj hrvatskog plemstva, a posljedice ovog događaja teško su utjecale na budućnost lokalnog stanovništva i cijele Hrvatske.

Strašna bitka vođena je prsa o prsa s hladnim oružjem i oruđem i ostavila iza sebe šokantan prizor s preko deset tisuća osakaćenih leševa, velikom većinom Hrvata (CHM, 2003.). Od tada je Krbavsko polje u narodu postalo poznato kao "Krvavo polje".

Hrvatska je kroz svoju dugu povijest bila podjednako žrtva stranih osvajača i vladara, kao i domaćih vođa iliti „sluga naroda“. Nemali broj njih nije služio svom narodu, već osobnom interesu i koristi, na štetu svoje zemlje i naroda.

Potvrdit će to brojni događaji koji slijede, a Krbavska bitka predstavlja jedan od najdramatičnijih događaja u dugotrajnoj borbi Hrvata za opstojnost i obranu doma.

Zbog borbi za vlast unutar Europe i samog Hrvatskog kraljevstva, borba protiv Osmanlija nerijetko je bila prepuštena samo hrvatskoj strani i popraćena strašnim stradavanjem ljudi i općim pustošenjem.

Stradava i hrvatski kontingent iz Slavonije 1526. u velikom vojnom srazu mađarske vojske pod vodstvom mađarsko-hrvatskog kralja Ludovika II s Osmanlijama na Mohačkom polju tijekom kojeg je poginulo više od 20 000 vojnika kao i sam kralj - pri povlačenju (Hrvatska enciklopedija, 2021.). Pod snažnim dojmom ovog teškog vojnog poraza i hrvatsko i mađarsko plemstvo traži načine kako se što učinkovitije obraniti od sve krvavije osmanske invazije te se u takvim okolnostima sastaje i Hrvatski sabor krajem 1526. i donosi odluku o povezivanju s Austrijom i izboru Ferdinanda I. iz dinastije Habsburga za kralja koji je i okrunjen 1. 1. 1527. u Cetinu (Macan, 1992. str. 123.-127.).

No ovim ulaskom u sastav Habsburške Monarhije, Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo gubi i dio svoje autonomije, a kako je to izgledalo može se razaznati kroz još jednu tragičnu priču, onu o uništenju dviju najuglednijih obitelji hrvatske povijesti, malo više o strašnoj nepravdi i tragičnom kraju dviju poznatih hrvatskih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana te uništenju Mrsinj-grada možete naći pod Istražite Lokalno.

Vojna krajina

Teško ratno stanje potrajalo je sve do austrijsko-turskog rata (1683. - 1699.) kada je gotovo cijela Lika oslobođena od Turaka.

Nažalost, Korenica nije vraćena hrvatskom banu nakon Karlovačkoga mira 1699., već je priključena "Vojnoj krajini isprva kao dio Ličke, a od 1765. Otočke krajiške pukovnije" (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, b.d.) I to nije bila dobra vijest.

Vojna krajina je naime sve do 1881. ostala pod direktnom vlasti Habsburgovaca čija je krajiška uprava uvela nove i teške obveze za stanovnike ovih područja - tzv. "graničare", koji su prisilno bili svi domaći muški stanovnici u dobi od 16 do 60 godina. 

Služba je bila okrutna te se tako i najmanji prekršaj sankcionirao teškim fizičkim kažnjavanjem zbog čega su u Lici podizane brojne bune. Primjer i razmjer okrutnosti oslikava događaj koji se zbio na blagdan Velike Gospe 1848. kod crkve u Klancu u Lici gdje je doktor filozofije Ante Starčević susreo mladića Filipa Baričevića koji je bio bez obje ruke.

Krajiški vojnik Filip Baričević bio se požalio na nasilje i nepravdu nekih austrijskih časnika višim vojnim vlastima. Prijavljeni časnici su ga nakon toga pozvali u vojno zapovjedništvo u Karlovac gdje su mu iz osvete odsjekli lijevu ruku. Čovjek koji radi na zemlji i prehranjuje svoju obitelj i sebe radom svojih ruku, bez ruke ne može preživjeti, no kada se ponovo požalio na ovu okrutnost odsječena mu je i desna ruka (Knjaz, 2016.).

Težak život za veliku većinu Ličana nastavlja se kroz više od dva stoljeća kroz koje su Habsburgovci zadržali cjelokupnu civilnu i vojnu vlast i tijekom kojeg su kvalitetno obrazovanje, razvoj obrtništva i gospodarstva ostali samo nedosanjani san. Manje više prislini transferi stanovništva dešavaju se i nadalje i dok dio domicilnog stanovništva traži spas u migraciji, dio se ovdje naseljava, pa tako u Vojnu Krajinu dolazi i nekoliko desetaka tisuća pravoslavnog stanovništva koje je nezadovoljno statusom u Osmanskoj državi došlo u službu Harsburgovaca kao graničari. Rošade koje će nas koštati mira u budućnosti.  

Rakovička buna

Jedna od buna koje su podizane u tom periodu bila je i poznata Rakovička buna iz 1871., oružani ustanak protiv Austro-Ugarske Monarhije koju je samoinicijativno poveo Eugen Kvaternik, hrvatski pravnik, pisac, političar i član tadašnje Stranke prava čiji je utemeljitelj bio dr. Ante Starčević, Ličanin rođen u Žitniku kraj Gospića 23. 5. 1823. koji je jako dobro poznavo okrutnost vlasti i mentalitet potlačenog naroda Vojne krajine. Bio je svjestan da narod koji stoljećima služi stranim vladarima ne može biti siguran oslonac u pobuni - i bio je u pravu. Kvaternik je na svoju ruku otišao u Krajinu računajući na naoružane dobrovoljce na području u i oko Rakovice i iako mu se pridružilo oko 1700 dragovoljaca, u Plaškom doživljava izdaju, napušta ga velika većina ustanika i nakon samo tri dana pobune smrtno stradava u zasjedi zajedno sa većinom svojih preostalih suboraca (Knjaz, 2016.).

Dr. Ante Starčević

Ideolog hrvatskog državnog prava, doktor filozofije i književnik, dr. Ante Starčević nije bio pristaša vojnih sukoba i buna jer je smatrao da narod kroz njih lako gubi svoja prava. Samovolju bilo vladara bilo naroda smatrao je neprihvatljivom i zagovarao diplomatski pristup i odlučujuću ulogu Sabora gdje narod izabire svoje predstavnike da se zalažu za narodna prava. U različite sporazume i obostrano obvezujuće ugovore Hrvatska je ulazila slobodnom voljom i smatrao je da u slučaju kršenja prava naroda, ugrožena strana ima pravo raskinuti ugovor odlukom Sabora kao predstavničkog tijela naroda čija se prava krše.

No upravo u tom istom Saboru, Starčević je, kao i mnogi poslije njega, doživljavao i svoja najveća razočaranja. Kao ono iz 1861. kada je održao i svoj slavni govor i kada su njegov prijedlog o samostalnosti podržala samo dvojica (2) zastupnika ili ono iz 1865. kada su zastupnici izglasavali prepuštanje odluka o državotvornim pravima Hrvatske, Slavonije i Dalmacije caru u Beču. Legenda kaže da je tada od proživljenog stresa potpuno posijedio.

Za neke možda još uvijek kontroverzna kovanica dr. Starčevića savršeno je opisivala i isključivo se odnosila na ljude s kojima se susretao u svojoj političkoj karijeri. Kovanica “slavoserbi” se po samom Starčeviću korijenski oslanja na latinske riječi sclavus (rob) i servus (sluga) i nije oslikavala jedan određeni narod već je precizno opisivala pojedince i stranke koji su isključivo štitili svoje osobne interese, a radili protiv svoje zemlje i naroda, kako nekad tako i sad:

“Slavoserbi su vrsta ljudi koji se prodavaju svakome tko i po što ih hoće i svakomu kupcu davaju Hrvatsku u nametak. To je vrsta ljudi koje će svatko ako se neda više, kupiti i za zdjelu krumpira." dr. Ante Starčević

Dr. Ante Strčević je iza sebe, između ostalog, ostavio i izuzetno važno naslijeđe i preporuke iznjedrene iz dugogodišnjeg političkog iskustva. Posebno vrijedi istaknuti one koje se odnose na međusobne odnose naroda i država na turbulentnom području JI Europe: sloboda (naroda), jednakost (građana) i bratstvo svih ljudi, kao i vrijednosti na kojima bi trebala počivati Hrvatska država: osobna sloboda, sloboda vjere, sloboda misli pisane i žive (Knjaz, 2016).

Bezglave odluke na štetu naroda i država "lako" se donose u vremenima gotovo kontinuiranih ratnih sukoba, kao onog koji je haračio od 1914. do 1918. - Prvi svjetski rat iliti Veliki rat, za kojeg mnogi povijesničari tvrde da je tada predstavljao najveću klaonicu u ljudskoj povijesti s oko 40 milijuna mrtvih, no onaj najsmrtonosniji rat je tek slijedio. 

Glavni uzrok ovog globalnog masakra su bile ni manje ni više nego nesuglasice oko održavanja i širenja nacionalnih i kolonijalnih imperija, stečenih prijašnjim okrutnim osvajanjima, između članica Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i njihovih saveznika (Italija, SAD, Japan, Srbija, Crna Gora, Grčka, Rumunjska i dr.) te članica Centralnih sila (Njemačka i Austro-Ugarska) i njihovih saveznika (Osmansko Carstvo, Bugarska).

Prijašnji stoljetni gorki neprijatelji sada su saveznici u podjeli ratnog plijena i kreiranju novog svjetskog poretka po svojoj mjeri čijim posljedicama svjedočimo i danas.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

Kaotičnost događaja i izuzetno teški međunarodni odnosi nastavljaju se i dalje, kao i zla kob donošenja brzopletih odluka. Austro-Ugarska se raspada, države članice se osamostaljuju, pa tako i Hrvatski sabor 29. 10. 1918. donosi odluku o razrješenju svih državno-pravnih odnosa i veza Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom, te odluku o ulasku u suverenu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba koja je bila kratkog vijeka. Naime Talijani započinju invaziju na istočnu jadransku obalu i u takvim kaotičnim uvjetima sklapa se Prvoprosinački akt koji je umjesto ravnopravnog ujedinjenja i poštovanja državnopravnih invidualiteta, otvorio put za stvaranje unitarističke države, Kraljevine SHS koja će se od 1929. zvati Kraljevina Jugoslavija (Macan, 1992., str. 392-398).

Ovo je period u kojem je veliki hrvatski političar, književnik, prevoditelj i publicist izrekao svoje poznate riječi: “Ne srljajte kao guske u maglu." Nažalost, Stjepan Radić ostao je gotovo potpuno usamljen u nastojanju da se prije ujedinjenja dogovore svi odnosi i položaj država u novoj zajednici. Tada je u Saboru održao i svoj znameniti govor, no tog 24.11.1918. i njega je, kao i njegovog velikog predhodnika dr. Antu Starčevića, u Saboru podržao malo tko.

Korenica je u periodu od 1922. godine kotar u sastavu Primorsko-krajiške oblasti, a od1931. nakon smišljene podjele sada Kraljevine Jugoslavije na devet banovina na uštrb nacionalnih granica, Korenica je postala kotar u Savskoj banovini (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, b.d.). Iako period bez vojnih sukoba, Korenica i Lika pate od sveopćeg siromaštva zbog učestalih ratova i dugih razdoblja gospodarskog propadanja. 

Kao da nije bio dovoljan strašan gubitak stanovništva kroz brojne ratove, svepristuno i dugotrajno siromaštvo uvjetovalo je prekooceanske emigracije od koje se lička populacija nije oporavila do današnjih dana.

Mir nije dugo trajao. Započinje brutalni Drugi svjetski rat, 1939. - 1945. Glavi uzrok novog stravičnog vojnog sukoba između članica Osovine (Njemačke, Italije, Japana i saveznika: Madžarske, Rumunjske, Bugarske, Finske, Srbije, NDH i dr.), i Saveznika (SSSR-a, SAD-a, Velike Britanije i Francuske i saveznika: Kanade, Australije, zemalja Latinske Amerike i dr.) bilo je "nezadovoljstvo" pojedinih država (posebno Njemačke, kao i Italije i Japana i dr.) svjetskim poretkom uspostavljenim nakon Prvog svjetskog rata, odnosno gubitkom otprije brutalno osvojenih teritorija tj. kolonija. Posljedice "nezadovoljstva": procijenjenih 75 milijuna mrtvih i nestalih, uključujući oko 20 milijuna vojnika i 40 milijuna civila!!

Nezavisna Država Hrvatska

Brojne narode, pa tako i Hrvate, koji su kroz dugu povijest postepeno gubili svoj teritorij i suverena prava, lako se zavede parolama o povratu istih, kao što se desilo Hrvatima 1941. U jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije nastala je Nezavisna Država Hrvatska u okviru osovinskoga poretka i pod vojno-političkim pokroviteljstvom Njemačke i Italije.

Nakon prvotnog zamagljivanja prave istine pričama o konačnoj samostalnosti Hrvatske države te povratu oduzetih teritorija pravo lice ove tvorevine ubrzo dolazi na vidjelo. Već 10. 4. 1941., u manje od mjesec dana od svog proglašenja, NDH je donijela Rasne zakone i započela okrutne progone i smaknuća te već 18. 5. 1941. potpisala veleizdajničke Rimske ugovore koje je isključivo pregovarao i dogovaro sam poglavnik A. Pavelić i kojima je Musolinijevoj Italiji, onoj koja je 1918. neuspješno navalila na hrvatsku obalu Jadrana, lako prepustio područje Sušaka i Čabra te sve otoke, osim Paga na području sjevernoga Jadrana, te cijelu obalu od utoka Zrmanje u Novigradsko more do Splita, Boku kotorsku, sve otoke, osim Brača i Hvara. Iako je bilo predviđeno da grad Split i otok Korčula imaju i hrvatsku upravu, to se nije dogodilo (Klasić, Bukovčan, 2021.).

Nije trebalo dugo čekati na eksploziju ogorčenja i revolta, a taj je revolt rezultirao masovnim antifašističkim otporom Hrvata koji su u uvjetima ogromne premoći Hitlera smogli snage i odlučnosti osnovati prvu antifašističku postrojbu u Europi. Iz tog partizanskog odreda kojeg su 22.6.1942. u šumi Brezovica kraj Siska osnovala 72 Hrvata, 3 Srba i 2 Slovenca, niknuo je najmasovniji pokret otpora u Europi (Vlada RH, 2021.).

Oko 500 000 građanki i građana Hrvatske sudjelovalo je u organiziranoj antifašističkoj borbi u Hrvatskoj, a u redovima Narodno oslobodilačke vojske sudjelovalo je 230 000 boraca iz Hrvatske (52 hrvatske brigade, 17 divizija i čak 5 korpusa, od ukupno 11!), a cijeli otpor bio je pod vodstvom J. B. Tita rođenog 1892. u hrvatskoj seljačkoj obitelji u Kumrovcu, u Hrvatskom Zagorju. Usporedbe radi, o kakvoj se masovnosti radi može se vidjeti kroz usporedbu Hrvatske i Francuske, obje su naime imale snažne partizanske pokrete i približno jednak broj boraca partizana - na oko 4 mil. Hrvata i 50-tak mil. Francuza (Prerad D., Šuvalić I.M., 2021.).

Osim što je postala jedna od nacija pobjednica u Drugom svjetskom ratu, Hrvatska je vratila bar dio svojih teritorija, i to one za koje posebno spremno krvari - svoje otoke i obalu.

Kao i svaki zlom potaknut ratni sukob i ovaj je nanio ogromne patnje brojnim narodima, pa tako i stanovnicima Korenice koja je bila pod okupacijom talijanske i njemačke vojske sve do 21. 3. 1945. kada je oslobođena. NDH nestaje nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945, a dio partizana započinje brutalno smaknuće poražene vojske NDH. Sjeme mržnje između dva naroda koje se sistematski kultivira još od perioda Osmanlija, pa preko Vojne krajine i Kraljevine Jugoslavije, sada dobiva novi zamah. Pakleni krug osvete kreće dalje i traje do današnjih dana. Dva naroda, Hrvati i Srbi, koji bi po prirodi stvari trebali biti kao prst i nokat, prvi u čuvanju leđa jedan drugom, proračunato se već stoljećima drže u stanju permanentne mržnje iz vrlo jednostavnog razloga - jer je profitabilnije za one koji iz sjene upravljaju lokalnim pijunima i svim globalnim događajima, dok je za brojne stanovnike samo pogubno i devastirajuće.   

Od 1945. Korenica se s ostatkom zemlje nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (službeni naziv od 1946.), koja se od 1963. naziva Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.

SFR Jugoslavia

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila je sastavljena od šest republika i dvije autonomne pokrajine. Iako samo naizgled miran, ovaj period je ispod površine bio jako nemiran. Jugoslaviju je karakterizirala kontinuirana težnja manjine za učvršćivanjem državnog socijalizma temeljenog na strogom centralizmu i apsolutnom državno-partijskom nadzoru. U prilog joj nisu išli brojni nagomilani problemi i nerazriješeni odnosi koji su se vukli od 1918., kao ni uporno gušenje nastojanja mnogih republika za osiguravanjem ravnopravnog odnosa i položaja svih naroda u zajednici te državne decentralizacije i prava na samoupravljanje. Veliki raskol daljnje produbljuje i stvaranje povlaštene "kaste" s brojnim i velikim povlasticama te mučni progoni, torture i smaknuća neistomišljenika.

Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji nije bilo suđeno da se mirno rasformira za zelenim stolom. Usprkos Ustavom zajamčenog prava na osamostaljenje i odcjepljenje, snažni strani interesi potaknuli su i financirali rat koji je buknuo raspadom Jugoslavije 1992.

Republika Hrvatska

Na samom početku života u svojoj (konačno) samostalnoj domovini desila se nova, velika patnja stanovništva popraćena brojnim ljudskim žrtvama i općom destrukcijom materijalnih dobara koje Korenica i Lika bolno pamte kroz brojne prijašnje ratne sukobe. Za vrijeme Domovinskog rata Korenica je u periodu od 1991. - 1995. bila pod okupacijom srpskih paravojnih snaga.

U ratu je također jako stradao i najstariji hrvatski nacionalni park koji se gotovo cijeli prostire na području općine Plitvička jezera, jedan od naša 2Parka - Nacionalni Park Plitvička jezera.

U Parku su pripadnici okupatorske vojske potpuno uništili jedinstvenu šumsku vegetaciju zaštićene parkovne arhitekture - skupinu Tisa u Sertić poljani. Razmjeri tog ekocida u zaštićenom prostoru prirode su ogromni!

Stablo tise često zovu sveto drvo, veoma polako raste i može živjeti do 3000 godina. U današnje vrijeme je kritično ugrožena i stoga je posebno zaštićena na svim prirodnim staništima. Mitsko drvo, otporno i gotovo neuništivo - uništio je čovjek!

Nije teško zamisliti kolika je izranjenost građana Korenice i Like brojnim povijesnim traumama. Cijelo se regionalno područje još oporavlja od zadnjeg paklenog ratnog vihora koji je kao i svaki prije rezultirao velikim ljudskim žrtvama, općom materijalnom destrukcijom i dubokim traumama. Na nam je sada da napravimo zaokret!

Nama treba snažan restart, ne onaj koji nam kroje neovlašteni i nepozvani neki, već onaj krojen prema našim potrebama, zdravom razumu i čistom srcu. Hoćemo li i dalje dozvoljavati da na nama profitiraju ili ćemo na svaku plaćenu izjavu mržnje, nasilja ili diskriminacije odgovoriti s bar deset primjera uspješne suradnje iz područja znanosti, umjetnosti, gospodarstva, kulture ili sporta. Na nama je sve! Proces kreiranja kulture mira i suradnje te sam oporavak od brojnih trauma su bez svake sumnje dugi i zahtjevni, no vrijedi osvijestiti njihovu presudnu važnost i započeti na njima raditi.

Korenica je danas administrativno sjedište općine koja je i dom Nacionalnog parka Plitvička jezera i pred njom je, kao i Likom u cijelosti, zahtjevan put oporavka i razvoja. Dugotrajno siromaštvo, iseljavanje mladih ljudi i besperspektivnost koja se dodatno produbljuje disproporcijom između zaposlenih u javnim službama (neprivređujućim) i onih u društveno odgovornom i proizvodno orijentiranom poduzetništvu (privređujućim), predstavljaju teret koji koči održiv i prosperitetan razvoj. Svaki narod ovako duboko istraumatiziran represijom raznih osvajača i vladara te opterećen teškim i vjekovnim siromaštvom treba puno strpljenja i čvrstu volju da prije svega osvijesti koju odgovornost, snagu i moć stvarno ima u osiguravanju napretka, razvoja i prosperiteta svoje zajednice i zemlje i da se za iste boljitke trebaju svi proaktivno zalagati.

Uz buđenje nove svijesti, danas su svakako najveći prioriteti trajan mir i zajedništvo jer se jedino u takvim uvjetima stvaraju prilike za odgovoran i prosperitetan razvoj u korist ljudi i prirode.

Pružite podršku Korenici i cijeloj regiji u ovim izuzetno zahtjevnim promjenama, podržite odgovorne i posvetite im malo više vremena kako biste otkrili pravo lice starih naselja i divnih ljudi koji su za vas pripremili i svoje proizvode i usluge. Dođite i ostanite malo duže na upoznavanju i istraživanju!

Upoznajte Ličane, hrvatske povijesne ratnike-zaštitnike koji su: gostoljubivi, srčani, čestiti, ponosni i privrženi domu!

Istražite Lokalno predstavlja vam samo dio naše prirodne i kulturne baštine, za puniji pregled materijalne i nematerijalne baštine pogledajte našu interaktivnu kartu pod Doživljaji i Mjesečni kalendar doživljaja s mnoštvom prijedloga za vaš itinerer.

Zajedno za okoliš

• Istražiti Korenicu i okolicu pješice, biciklom, u kočiji ili koristite javni prijevoz - odmorite svoj automobil i pomognite u smanjenju emisije štetnih ispušnih plinova.
• Koristite višekratne boce za kavu i vodu - smanjite upotrebu vrlo štetne plastike.
• Molimo vas nemojte bacati smeće u prirodu ili uz cestu - ponesite ga do prve kante za smeće.
• Gospodarenje otpadom i recikliranje je veliki problem današnjice - molimo vas uklonite višak ambalaže prije putovanja.
  
• Budite odgovorni u trošenju - štedite vodu i električnu energiju.
• Pridružite se našoj Zelenoj Misiji! Hvala na brizi za ljude i prirodu!

Kalendar Događanja i Aktivnosti pun je ideja za ture - inspiriraj se i kreni u otkrivanje Korenice i okolice!

Dobro došli u dom Nacionalnog parka Plitvička jezera!

Popis izvora

1. CHM (2003., 9. rujna). Bitka na Krbavskom polju 9. rujna 1493. Izlaganje za vrijeme obilježavanja 510. obljetnice Krbavske bitke. ˂https://chm-udbina.com.hr/index.php/chm/bitka-na-krbavskom-polju/˃
2. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, (b.d.). Korenica. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. Pristupljeno 8. 4. 2022. ˂http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33168˃
3. Hrvatska enciklopedija (2021.), mrežno izdanje. Mohačka bitka. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. ˂http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41521˃
4. Klaić V. (1982.). Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, 1-5. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 251-252
5. Klasić H., Bukovčan M. (2021. 9. rujna). NDH 1-12. [Dokumentarna serija] HTV. ˂https://hrti.hrt.hr/home?id=47bd4c26-4888-ffe3-f77f-808d94d0b74a˃
6. Knjaz R. (2016.) Hrvatski velikani 2. Ante Starčević. [Dokumentarna serija] HTV. ˂https://skolski.hrt.hr/serijali/55/hrvatski-velikani-2˃
7. Macan, T. (1992.). Povijest hrvatskog naroda. Nakladni zavod Matice hrvatske – Školska knjiga, Zagreb, 15-398
8. Olujić, B. (2007.). Povijest Japoda. Srednja Europa, Zagreb, 71-198
9. Prerad D., Šuvalić I. M. (2021. 22. lipnja). Istina je voda duboka, Hrvatska je bila na strani dobra. Večernji list. ˂ https://www.vecernji.hr/vijesti/˃
10. Şeker N. (2013.) Forced Population Movements in the Ottoman Empire and the Early Turkish Republic: An Attempt at Reassessment through Demographic Engineering. European Journal of Turkish Studies. ˂https://journals.openedition.org/ejts/4396˃
11. Vlada RH (2021., 22. lipnja) Hrvatskoj je potrebno jedinstvo, pozitivna energija i optimizam za izgradnju bolje, tolerantnije i demokratske Hrvatske. ˂https://vlada.gov.hr/vijesti/˃