Korenica

Često pomislimo da u manjim mjestima nema zanimljivosti, no ako si damo malo truda možemo neizmjerno obogatiti svoja iskustva. Stoga, pozivamo vas u obilazak vrlo starog naselja koje je ujedno i dom najstarijeg i najvećeg nacionalnog parka u Republici Hrvatskoj - upoznajte Korenicu. 

Korenica kroz vrijeme

Pod humanijim povijesnim okolnostima Korenica vas je danas mogla dočekati s jednom od najljepših srednjovjekovnih utvrda i arboretumom punim plemenitih vrsta grmovitog voća. Saznajte ponešto o turbulentnoj sudbini ovog naselja i razlozima zašto više nema jedne od tri najveće utvrde župe Krbave i doma knezova Frankopana - starog Mrsinj-grada.

Vrh Gola Plješivica

Istražite područje Korenice koje se smjestilo ispod najvišeg vrha sjevernog dijela Ličke Plješivice - impresivne Gole Plješivice. Vjerujemo da ćete rado doći u istraživanje kad saznate ponešto o njenoj burnoj povijesti i o onome što vam već sada nudi, naprimjer:

  • Korenica je polazna točka za uspon na najviši vrh sjevernog dijela veličanstvenog masiva Ličke Plješivice, "ličko orlovo gnijezdo", vrlo važan radarski položaj s jednim od najljepših panoramskih pogleda u RH koji puca s vrha Gole Plješivice
  • Korenica je dom folklornih društava Korenica i Prosvjeta te Udruženja Nit koji njeguju tradicijsku kulturu
  • Korenica je sjedište nekolicine vrhunskih restorana i vrhunskih pčelara
  • Korenica je polazna točka za obilazak lokacija starog Mrsinj - grada, ljekovitog izvora i crkve Ružica te biciklističkih tura
  • Korenica izrasta u ličko astronomsko središte, a tu već sada možete posjetiti Astronomsko društvo Korenica i g. Nikolu Mazarekića te doživjeti jedno novo astronomsko iskustvo neba bez smoga i vidjeti kako napreduje izgradnja koreničke zvjezdarnice koja će imati impresivno veliku kupolu promjera 10 m, visine 17 m te rotacije od 360 stupnjeva, kao i informatičku sobu, knjižnicu te zvjezdarnicu s teleskopom
  • tu je i Mala Scena Plitvička, udruženje koje organizira ljetni festival i druge kulturne događaje kroz godinu.

Inspirirajte se našim Događanjima i Aktivnostima i ovim malim povijesnim pregledom i dođite eko istražiti Korenicu i okolicu!

GWT2P - Eko i Aktivno!

Prapovijest

Regiju kojoj pripada i Korenica ljudi su počeli naseljavati još od vremena paleolitika - najstarijeg razdoblja prapovijesti. Značajna arheološka nalazišta pronađena u Cerovačkim špiljamaDonjem Pazarištu u Lici svjedoče o prisutnosti ljudi u periodu srednjeg paleolitika, prije 120 000 godina kada je primarna čovjekova aktivnost bila vezana uz lov i sakupljanje plodova, odnosno uz preživljavanje pri čemu se služio različitim alatkama. Svakako vrijedi posjetiti i ova vrijedna nalazišta i lijepe lokacije u Lici!

Japodi

Vrlo zanimljiva i miroljubiva etno grupa ilirskih plemena, Japodi, kontinuirano naseljavaju područje današnje Like od približno 9. stoljeća pr. Kr. i to uglavnom područje omeđeno rijekama Kupom, Unom te planinom Velebit i Vinodolom u zaleđu Crikvenice na obali Jadranskog mora. Za razliku od susjednih plemena (npr. Dalmata) ne karakterizira ih ratnička tradicija već naglašeno poljoprivredna te rudarstvo i metalurgija.

Arheološka ostavština Japoda je vrlo bogata i dosad pomno istražena (Hiller 1991, Raunig 2004, Olujić 2007). Interesantna je činjenica da za razliku od ostalih plemena u grobovima ovog zanimljivog plemena arheolozi nisu pronašli oružje već brojne brončane i jantarne predmete, kao recimo ukrase za glavu, kopče, privjeske, okove za pojas i sl. što upućuje na visoku razinu umjetničkog obrta ovog plemena.

U japodskim grobovima pronađena su zanimljiva pokrivala za glavu - kape s resama za koje se vjeruje da su preteča današnjim tradicionalnim ličkim kapama.

Imperijalni Rim im nije dao mira, imali su ih na meti osvajanja u više navrata tijekom kojih su Japodi uspješno odbili rimske napade, čak su bili smatrani zavidnim protivnikom. No, situacija će se trajno promijeniti u sukobu s Oktavijanovom vojskom.

Antika

Osvajanje, okupiranje, iskorištavanje, ubijanje, borba za moć i premoć, to je manje više ono što bilo koji imperijalistički narod radi, pa tako i Rimljani. Rimski vojskovođa Oktavijan (koji će uskoro postati car August) pokrenuo je vojnu operaciju u provinciji Ilirik (Illyricum) u period od 35. do 33. pr.n.e.,  kada je konačno pokorio i strateški važno područje Japoda zbog daljnjih osvajanja u južnoj Panoniji. Područje današnje Korenice zajedno s ostalim osvojenim dijelovima japodskog područja pripalo je Rimskoj provinciji Dalmaciji.

Nenasilna, duhovna i materijalna kultura Japoda počela se gasiti nakon invazije Rimljana, kada je na cijelom japodskom ozemlju (današnja Lika, Gorski Kotar, Pounje i Kordun) započeo proces romanizacije.

Srednji vijek

Na područje Korenice, kao i cijele šire regije, Hrvati dolaze početkom 7. stoljeća u vrijeme migracija ranosrednjovjekovnih Slavena i za vrijeme vladavine bizantskog cara Heraklija. Hrvati iz skupine Južnih Slavena naseljavaju prostor od obale Jadranskog mora i postepeno se šire dublje u unutrašnjost kontinenta asimilirajući se s etničkim skupinama koje tamo zatiću (današnji teritorij Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine). U ovom povijesnom periodu vladaju hrvatski knezovi i kraljevi, a cijeli period karakteriziraju i brojni sukobi i previranja.

Od 1102. i hrvatsko-ugarskog sporazuma Pacta Conventa, Korenica je s ostatkom Hrvatske dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.

U srednjem vijeku, a i kasnije, Hrvati su u Europi bili poznati kao vješti ratnici! Nažalost, to je bilo stoga jer su kontinuirano branili svoje domove pred naletima raznih osvajača, a područje Korenice bilo je jedno od onih koja su zbog takve sudbine posebno jako patila.

Krbavska biskupija

U vrijeme provale Mongola (Tatara) u Hrvatsku, područje današnje Korenice je bilo razvijeno kao obrambeno naselje podno srednjovjekovne utvrde Mrsinj-grad koja je u to vrijeme ujedno i sjedište Krbavske biskupije.

Mongoli su 1241. g. porazili vojsku hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV i pokorili čitavu istočnu Ugarsku. Kralj je s obitelji pobjegao u Hrvatsku, a za njim su u okrutnu potjeru krenuli i Mongoli, koji su tada poharali i dio naše današnje regionalne destinacije.

Kralj se prvo sklonio u Zagreb, a Mongoli su zauzvrat Zagreb pokrali, razrušili, spalili, a velik broj njegovih građana okrutno mučili i ubili. Okrutnost doživljavaju i sva ostala područja na putu potjere prema Trogiru i Splitu, a ruta kojom su prošli Mongoli je i područje naše regionalne destinacije - poharali su dolinu rijeke Une na putu prema jugu Hrvatske.

Smrću vrhovnog kana u Mongoliji, ratnici se povlače i završava period strahovitog haračenja s traumatičnim posljedicama za sve zemlje i narode koje su ga doživjele.

Iz povijesnih dokumenata se također doznaje da se u ovom periodu na području današnje Korenice nalazio i kaštel knezova krbavskih koji je bio izgrađen kod sela Kalebovac na brdu Gradina. Postoje pretpostavke da se tada razvilo i podgrađe naseljeno obrtnicima i trgovcima, a nemali broj crkava i ostali materijalni ostaci daju zaključiti da je ovo, kao i čitavo ličko područje proživljavalo svoje zlatno doba prije dolaska Turaka.

Districtus de Korenica

Najstariji spomen imena Korenica ujedno i sjedišta istoimenog upravnog okruga (districtus de Korenica) u sklopu Krbavske županije, nalazi se u latinskom dokumentu iz 1468. godine u kojem se opisuje događaj u kojem je Grgur, sin kneza krbavskog Pavla, 28. 11. 1468. posudio 100 zlatnih dukata od tri hrvatska plemića.

Osmansko carstvo

Tijekom jako dugo vremena Hrvatska je služila kao habsburška predstraža u obrani središnje Europe od Turaka, i to je bila sudbina kojoj nitko u Europi nije zavidio.

Svakako jedno od najtraumatičnijih perioda u povijesti Korenice i Hrvatske. Stradavanja, ljudska i materijalna, bila su toliko strašna da se tijekom osmanskih osvajanja u 16. stoljeću drastično promijenila i demografska slika ovog područja.

Ta demografska promjena u budućnosti će biti uzrok novih i velikih stradavanja u Korenici, Hrvatskoj i regiji. Dobar dio domicilnog katoličkog stanovništva je ili ubijen ili otjeran u bijeg pred strašnim nasiljem. U periodu između 1523.-1526. g. iz Korenice je pod prijetnjom kontinuiranih teških stradavanja odselio znatan dio autohtonog hrvatskog stanovništva, a Turci su prisilno naselili dio napaćenog stanovništva s već pokorenih područja.

Tijekom tri stoljeća, počevši od najranijih osvajanja 1350-ih, Osmanlije su primjenjivale prisilne transfere stanovništva (na turskom sϋrgϋn), preseljavajući tisuće i tisuće pojedinaca, čak i čitavih zajednica, po provincijama i između kontinenata u oba smjera, a sve s jednim glavnim ciljem - izgradnje i održanja sve veće države. Ponekad su ti transferi bili dobrovoljni, ponekad stimulirani novcem i povlasticama, ali uglavnom su to bili prisilni transferi napaćenih ljudi koji su bili na raspolaganju vladajućoj sili.

Važan strateški položaj, razne granice razdvajanja koje su se protezale upravo po ovom području kroz više stoljeća, uvjetovale su česte ratne sukobe i velike patnje, kao što je bio onaj koji se zbio na Krbavskom polju blizu Udbine.

Krbavsko polje

U neposrednoj blizini Korenice, na području koje danas administrativno pripada općini Udbina, 1493. godine odigrala se tragična Krbavska bitka. Hrvatska feudalna vojska, s banom Emerikom Derenčinom na čelu, presrela je na Krbavskom polju tursku vojsku pod vodstvom sandžak-bega Hadum Jakub-paše koja je neumorno haračila po hrvatskom i inim teritorijima.

Odluka Bana da se ide u otvorenu bitku s puno izvježbanijom i naoružanijom turskom vojskom pokazala se kobnom i tragičnom. Ban je iz osobnih interesa odbio prijedlog Ivana Frankopana Cetinskog koji je savjetovao opciju sa zasjedama u klancima. Zbog katastrofalne taktike Bana život je tada izgubilo ogromno mnoštvo seljaka i veliki broj hrvatskog plemstva, a posljedice ovog događaja teško su utjecale na budućnost lokalnog stanovništva i cijele Hrvatske.

Strašna bitka je vođena prsa o prsa s hladnim oružjem i oruđem i ostavila iza sebe šokantan prizor s preko deset tisuća osakaćenih leševa. Procjenjuje se da je ugasila živote između 10 000 do 13 000 Hrvata i oko 1000 Osmanlija. Od tada je Krbavsko polje u narodu postalo poznato kao "Krvavo polje".

Hrvatska je kroz svoju dugu povijest bila podjednako žrtva stranih osvajača i vladara, kao i domaćih vođa iliti „sluga naroda“. Nemali broj njih nije služio svom narodu, već osobnom interesu i koristi, na štetu svoje zemlje i naroda.

Potvrdit će to brojni događaji koji slijede, a Krbavska bitka predstavlja jedan od najdramatičnijih događaja u dugotrajnoj borbi Hrvata za opstojnost i obranu doma.

Zbog borbi za vlast unutar Europe i samog Hrvatskog kraljevstva, borba protiv Osmanlija je nerijetko bila prepuštena samo hrvatskoj strani i popraćena strašnim stradavanjem ljudi i općim pustošenjem.

U ovom periodu se odigrala još jedna u nizu tragičnih priča, ona o uništenju starog Mrsinj-grada koji je bio u vlasništvu jedne od najuglednijih obitelji hrvatske povijesti. Mrsinj je bio u vlasništvu knezova Frankopana od 1486. pa sve do provale Turaka u Liku. Saznajte malo više o strašnoj nepravdi i tragičnom kraju dviju poznatih hrvatskih plemićkih obitelji te uništenju Mrsinj-grada pod Istražite Lokalno.

Vojna krajina

Teško ratno stanje potrajalo je sve do austrijsko-turskog rata (1683.- 1699.) kada je gotovo cijela Lika oslobođena od Turaka.

Nažalost, Korenica nije vraćena hrvatskom banu nakon Karlovačkoga mira 1699., već je priključena Vojnoj krajini isprva kao dio Ličke, a od 1765. Otočke krajiške pukovnije. I to nije bila dobra vijest.

Vojna krajina je naime bila pod direktnom vlasti Habsburgovaca sve do 1881. godine., a krajiška uprava uvela je nove i teške obveze za graničare koji su, prisilno, bili svi domaći muški stanovnici u dobi od 16 do 60 godina. 

Služba je bila okrutna te se tako i najmanji prekršaj sankcionirao teškim fizičkim kažnjavanjem pa se oslobađanje od Turaka sve više smatrao prelaskom iz jednoga oblika ropstva u drugo, zbog čega su u Lici podizane brojne bune. Primjer i razmjer okrutnosti oslikava događaj koji se zbio na blagdan Velike Gospe 1848. kod crkve u Klancu u Lici gdje je doktor filozofije Ante Starčević susreo mladića Filipa Baričevića koji je bio bez obje ruke.

Krajiški vojnik Filip Baričević bio se požalio na nasilje i nepravdu nekih austrijskih časnika višim vojnim vlastima. Prijavljeni časnici su ga nakon toga pozvali u vojno zapovjedništvo u Karlovac gdje su mu iz osvete odsjekli lijevu ruku. Čovjek koji radi na zemlji i prehranjuje svoju obitelj i sebe radom svojih ruku, bez ruke ne može preživjeti, no kada se ponovo požalio na ovu okrutnost odsječena mu je i desna ruka. ("Hrvatski velikani" dokumentarni film autora Roberta Knjaza)

Težak život za veliku većinu Ličana nastavlja se kroz više od dva stoljeća kroz koje su Habsburgovci zadržali cjelokupnu civilnu i vojnu vlast i tijekom kojeg su kvalitetno obrazovanje, razvoj obrtništva i gospodarstva ostali samo nedosanjani san. Manje više prislini transferi stanovništva dešavaju se i nadalje i dok dio domicilnog stanovništva traži spas u migraciji, dio se ovdje naseljava, pa tako u Vojnu Krajinu dolazi i nekoliko desetaka tisuća pravoslavnog stanovništva koje je nezadovoljno statusom u Osmanskoj državi došlo u službu Harsburgovaca kao graničari. Rošade koje će nas koštati mira u budućnosti.  

Rakovička buna

Jedna od buna koje su podizane u tom periodu bila je i poznata Rakovička buna iz 1871., oružani ustanak protiv Austro-Ugarske Monarhije koju je samoinicijativno poveo Eugen Kvaternik, hrvatski pravnik, pisac, političar i član tadašnje Stranke prava čiji je utemeljitelj bio dr. Ante Starčević.

Dr. Ante Starčević, Ličanin rođen u Žitniku kraj Gospića 23. 5. 1823. jako je dobro poznavo represiju vlasti i mentalitet potlačenog naroda Vojne krajine. Bio je svjestan da narod koji stoljećima služi stranim vladarima ne može biti siguran oslonac u pobuni - i bio je u pravu.

Kvaternik je otišao u Krajinu bez konzultacija i bez znanja dr. Starčevića i iako mu se na području u i oko Rakovice pridružilo oko 1700 dragovoljaca, u Plaškom doživljava izdaju, napušta ga velika većina ustanika i nakon samo tri dana pobune smrtno stradava u zasjedi zajedno sa većinom svojih preostalih suboraca.

Dr. Ante Starčević

Ideolog hrvatskog državnog prava, doktor filozofije i književnik, dr. Ante Starčević nije bio pristaša vojnih sukoba i buna jer je smatrao da narod kroz njih lako gubi svoja prava. Samovolju bilo vladara bilo naroda smatrao je neprihvatljivom i zagovarao diplomatski pristup i odlučujuću ulogu Sabora gdje narod izabire svoje predstavnike da se zalažu za narodna prava. U različite sporazume i obostrano obvezujuće ugovore Hrvatska je ulazila slobodnom voljom i smatrao je da u slučaju kršenja prava naroda, ugrožena strana ima pravo raskinuti ugovor odlukom Sabora kao predstavničkog tijela naroda čija se prava krše.

No upravo u tom istom Saboru, Starčević je, kao i mnogi poslije njega, doživljavao i svoja najveća razočaranja. Kao ono iz 1861. kada je održao i svoj slavni govor i kada su njegov prijedlog o samostalnosti podržala samo dvojica (2) zastupnika ili ono iz 1865. kada su zastupnici izglasavali prepuštanje odluka o državotvornim pravima Hrvatske, Slavonije i Dalmacije caru u Beču. Legenda kaže da je tada od proživljenog stresa potpuno posijedio.

Za neke možda još uvijek kontroverzna kovanica dr. Starčevića savršeno je opisivala i isključivo se odnosila na ljude s kojima se susretao u svojoj političkoj karijeri. Kovanica “slavoserbi” se po samom Starčeviću korijenski oslanja na latinske riječi sclavus (rob) i servus (sluga) i nije oslikavala jedan određeni narod već je precizno opisivala pojedince i stranke koji su isključivo štitili svoje osobne interese, a radili protiv svoje zemlje i naroda, kako nekad tako i sad:

“Slavoserbi su vrsta ljudi koji se prodavaju svakome tko i po što ih hoće i svakomu kupcu davaju Hrvatsku u nametak. To je vrsta ljudi koje će svatko ako se neda više, kupiti i za zdjelu krumpira." dr. Ante Starčević

Dr. Ante Strčević je iza sebe, između ostalog, ostavio i izuzetno važno naslijeđe i preporuke iznjedrene iz dugogodišnjeg političkog iskustva. Posebno vrijedi istaknuti one koje se odnose na međusobni odnos naroda i država na turbulentnom području JI Europe: sloboda (naroda), jednakost (građana) i bratstvo svih ljudi, kao i vrijednosti na kojima bi trebala počivati Hrvatska država: osobna sloboda, sloboda vjere, sloboda misli pisane i žive.

Bezglave odluke na štetu naroda i država "lako" se donose u vremenima gotovo kontinuiranih ratnih sukoba, kao onog koji je haračio od 1914. do 1918. - Prvi svjetski rat iliti Veliki rat, za kojeg mnogi povijesničari tvrde da je tada predstavljao najveću klaonicu u ljudskoj povijesti. 

Glavni uzrok ovog globalnog masakra su bile ni manje ni više nego nesuglasice oko održavanja i širenja nacionalnih i kolonijalnih imperija, stečenih prijašnjim okrutnim osvajanjima, između članica Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i njihovih saveznika (Italija, SAD, Japan, Srbija, Crna Gora, Rumunjska, Grčka i dr.) te članica Centralnih sila (Njemačka i Austro-Ugarska) i njihovih saveznika (Osmansko Carstvo, Bugarska).

Prijašnji stoljetni gorki neprijatelji sada su saveznici u podijeli ratnog plijena i kreiranju novog svjetskog poretka po svojoj mjeri čijim posljedicama svjedočimo i danas.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

Kaotičnost događaja i izuzetno teški međunarodni odnosi nastavljaju se i dalje, kao i zla kob donošenja brzopletih odluka. Austro-Ugarska se raspada na sedam država, pa se tako u periodu neposredno nakon Prvog svjetskog rata Korenica s ostatkom zemlje nalazi u kratkovječnoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba. Hrvatski sabor je 29. 10. 1918. donio odluku o razrješenju svih državno-pravnih odnosa i veza kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s kraljevinom Ugarskom i carevinom Austrijom, te odluku o ulasku u suverenu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Talijani započinju invaziju na istočnu jadransku obalu i u takvim kaotičnim uvjetima sklapa se Prvoprosinački akt koji je umjesto ravnopravnog ujedinjenja i poštovanja državnopravnih invidualiteta, otvorio put za stvaranje unitarističke države, Kraljevine SHS koja će se od 1929. zvati Kraljevina Jugoslavija.

Ovo je period u kojem je veliki hrvatski političar, književnik, prevoditelj i publicist izrekao svoje poznate riječi: “Ne srljajte kao guske u maglu." Nažalost, Stjepan Radić je ostao gotovo potpuno usamljen u nastojanju da se prije ujedinjenja dogovore svi odnosi i položaj država u novoj zajednici. Tada je u Saboru održao i svoj znameniti govor, no tog 24.11.1918. i njega je, kao i njegovog velikog predhodnika dr. Antu Starčevića, u Saboru podržao malo tko.

Korenica je u periodu od 1922. godine kotar u sastavu Primorsko-krajiške oblasti, a nakon podjele na banovine 1931. Korenica je postala kotar u Savskoj banovini. Iako je ovo bio jedan od mikro perioda bez ratnih stradavanja, nedaća u Korenici i Lici nije nedostajalo jer je siromaštvo bilo sveprisutno.

Kao da nije bio dovoljan strašan gubitak stanovništva kroz brojne ratove, sada je i siromaštvo uvjetovalo prekooceanske emigracije od koje se lička populacija nije oporavila do današnjih dana.

No mir nije dugo trajao. Započinje brutalni Drugi svjetski rat, 1939. - 1945. Glavi uzrok novog stravičnog vojnog sukoba između članica Osovine (Njemačke, Italije, Japana i saveznika: Madžarske, Rumunjske, Bugarske, Finske, Srbije, NDH i dr.), i Saveznika (SSSR-a, SAD-a, Velike Britanije i Francuske i saveznika: Kanade, Australije, zemalja Latinske Amerike i dr.) bilo je "nezadovoljstvo" pojedinih država (posebno Njemačke, kao i Italije i Japana i dr.) svjetskim poretkom uspostavljenim nakon Prvog svjetskog rata, odnosno gubitkom otprije brutalno osvojenih teritorija tj. kolonija.

Nezavisna Država Hrvatska

Brojne narode, pa tako i Hrvate, koji su kroz dugu povijest postepeno gubili svoj teritorij i suverena prava, lako se zavede parolama o povratu istih, kao što se desilo Hrvatima 1941. U jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije nastala je Nezavisna Država Hrvatska u okviru osovinskoga poretka i pod vojno-političkim pokroviteljstvom Njemačke i Italije.

Nakon prvotnog zamagljivanja prave istine pričama o konačnoj samostalnosti Hrvatske države te povratu oduzetih teritorija pravo lice ove tvorevine ubrzo dolazi na vidjelo. NDH je u manje od mjesec dana od svog proglašenja 10. 4. 1941. donijela Rasne zakone i započela okrutne progone i smaknuća te već 18. 5. 1941. potpisala veleizdajničke Rimske ugovore koje je isključivo pregovarao i dogovaro sam poglavnik A. Pavelić i kojima je Musolinijevoj Italiji, onoj koja je 1918. neuspješno navalila na hrvatsku obalu Jadrana, lako prepustio područje Sušaka i Čabra te sve otoke, osim Paga na području sjevernoga Jadrana, te cijelu obalu od utoka Zrmanje u Novigradsko more do Splita, Boku kotorsku, sve otoke, osim Brača i Hvara. Iako je bilo predviđeno da grad Split i otok Korčula imaju i hrvatsku upravu, to se nikada nije dogodilo.

Nije trebalo dugo čekati na eksploziju ogorčenja i revolta, a taj je revolt rezultirao masovnim antifašističkim otporom Hrvata koji su u uvjetima ogromne premoći Hitlera smogli snage i odlučnosti osnovati prvu antifašističku postrojbu u Europi. Iz tog partizanoskog odreda kojeg su 22.6.1942. u šumi Brezovica kraj Siska osnovala 72 Hrvata, 3 Srba i 2 Slovenca, niknuo je najmasovniji pokret otpora u Europi.

Oko 500 000 građanki i građana Hrvatske sudjelovalo je u organiziranoj antifašističkoj borbi u Hrvatskoj, a u redovima Narodno oslobodilačke vojske sudjelovalo je 230 000 boraca iz Hrvatske (52 hrvatske brigade, 17 divizija i čak 5 korpusa, od ukupno 11!), a cijeli otpor bio je pod vodstvom J. B. Tita rođenog 1892. u hrvatskoj seljačkoj obitelji u Kumrovcu, u Hrvatskom Zagorju. Usporedbe radi, o kakvoj se masovnosti radi može se vidjeti kroz usporedbu Hrvatske i Francuske, obje su naime imale snažne partizanske pokrete i približno jednak broj boraca partizana - na oko 4 mil. Hrvata i 55 mil. Francuza!!

Osim što je postala jedna od zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu, Hrvatska je vratila bar dio svojih teritorija, i to one za koje posebno spremno krvari - svoje otoke i obalu.

Kao i svaki zlom potaknut ratni sukob i ovaj je nanio ogromne patnje brojnim narodima, pa tako i stanovnicima Korenice koja je bila pod okupacijom talijanske i njemačke vojske sve do 21. 3. 1945. kada je oslobođena. NDH nestaje nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945, a dio partizana započinje brutalno smaknuće poražene vojske NDH. Sjeme mržnje između dva naroda koje se sistematski kultivira još od perioda Osmanlija, pa preko Vojne krajine i Kraljevine Jugoslavije, sada dobiva novi zamah. Pakleni krug osvete kreće dalje i traje do današnjih dana. Dva naroda, Hrvati i Srbi, koji bi po prirodi stvari trebali biti kao prst i nokat, prvi u čuvanju leđa jedan drugom, proračunato se već stoljećima drže u stanju permanentne mržnje iz vrlo jednostavnog razloga - jer je profitabilnije za one koji iz sjene upravljaju svim globalnim događajima, a nama na veliku štetu.   

Od 1945. Korenica se s ostatkom zemlje nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (službeni naziv od 1946.), koja se od 1963. naziva Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.

SFR Jugoslavia

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila je sastavljena od šest republika i dvije autonomne pokrajine. Iako samo naizgled miran, ovaj period je ispod površine bio jako nemiran. Jugoslaviju je karakterizirala kontinuirana težnja manjine za učvršćivanjem državnog socijalizma temeljenog na strogom centralizmu i apsolutnom državno-partijskom nadzoru. U prilog joj nisu išli brojni nagomilani problemi i nerazriješeni odnosi koji su se vukli od 1918., kao ni uporno gušenje nastojanja mnogih republika za osiguravanjem ravnopravnog odnosa i položaja svih naroda u zajednici te državne decentralizacije i prava na samoupravljanje. Veliki raskol daljnje produbljuje i stvaranje povlaštene "kaste" s brojnim i velikim povlasticama te mučni progoni, mučenja i smaknuća neistomišljenika.

Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji nije bilo suđeno da se mirno rasformira za zelenim stolom. Usprkos Ustavom zajamčenog prava na osamostaljenje i odcjepljenje, snažni strani interesi potaknuli su i financirali rat koji je buknuo raspadom Jugoslavije 1992.

Republika Hrvatska

Na samom početku života u svojoj (konačno) samostalnoj domovini desila se nova, velika patnja stanovništva popraćena brojnim ljudskim žrtvama i općom destrukcijom materijalnih dobara koje Korenica i Lika bolno pamte kroz brojne prijašnje ratne sukobe. Za vrijeme Domovinskog rata Korenica je u periodu od 1991. - 1995. bila pod okupacijom srpskih paravojnih snaga.

U ratu je stradao i najstariji hrvatski nacionalni park, koji se gotovo cijeli prostire na području općine Plitvička jezera. Jedan od naša 2Parka - Nacionalni Park Plitvička jezera.

Spokoj jezera i šume - Nacionalni park Plitvička jezera

U Parku su pripadnici okupatorske vojske potpuno uništili jedinstvenu šumsku vegetaciju zaštićene parkovne arhitekture - skupinu Tisa u Sertić poljani. Razmjeri tog ekocida u zaštićenom prostoru prirode su ogromni!

Stablo tise često zovu sveto drvo, veoma polako raste i može živjeti do 3000 godina.
U današnje vrijeme izumire i stoga je posebno zaštićena na svim prirodnim staništima.
Mitsko drvo, otporno i gotovo neuništivo - uništio je čovjek!

Nije teško zamisliti kolika je izranjenost građana Korenice i Like brojnim povijesnim traumama. Cijelo se ovo regionalno područje još oporavlja od brojnih paklenih ratnih vihora koji su svaki put rezultirali velikim gubitkom ljudskih života, općom materijalnom destrukcijom i dubokim traumama. Na nam je da napravimo zaokret, samo na nama! Pakleni krug osvete i mržnje mora stati jer on šteti jedino nama - nema apsolutno niti jedne zemlje ili naroda na planeti Zemlji koji u pojedinim periodima svoje povijesti nisu nosili breme i žrtve i nasilnika, stoga trebamo krenuti od sebe i smoći snage za oprost i zaokret.

Nama treba snažan restart, ne onaj koji nam kroje u Davosu, već onaj krojen prema zdravom razumu i čistom srcu. Hoćemo li i dalje dozvoljavati da na nama profitiraju ili ćemo na svaku izjavu mržnje iz plaćenih intervjua ili oglasa na bilo kojoj strani, odgovoriti s deset primjera uspješne suradnje iz područja znanosti, umjetnosti, gospodarstva, kulture ili sporta. Na nama je sve! Proces oporavka je bez svake sumnje dug i zahtjevan no vrijedi ga započeti.

Korenica je danas administrativno sjedište općine koja je i dom Nacionalnog parka Plitvička jezera i pred njom je zahtjevan put oporavka i razvoja; većina zaposlenih radi u javnim službama (neprivređujućim), a mali broj u društveno odgovornom i proizvodno orijentiranom poduzetništvu (privređujućim) - a to je disproporcija koja ne može osigurati održiv i prosperitetan razvoj. Svaki narod ovako duboko istraumatiziran represijom raznih osvajača i vladara te opterećen teškim i vjekovnim siromaštvom treba puno strpljenja i čvrstu volju da osvijesti koju snagu, moć i odgovornost stvarno ima u osiguravanju napretka, razvoja i prosperiteta svoje zajednice i zemlje te osvijestiti da se za iste boljitke trebamo svi proaktivno zalagati.

Uz buđenje nove svijesti, danas su svakako najveći prioriteti trajan mir i zajedništvo jer se jedino u takvim uvjetima stvaraju prilike za odgovoran i prosperitetan razvoj u korist ljudi i prirode.GWT2P - Misija i Vizija!

GWT2P - za ljude i prirodu!

Pružite podršku Korenici i cijeloj regiji u ovim izuzetno zahtjevnim promjenama, podržite odgovorne i posvetite im malo više vremena kako biste otkrili pravo lice starih naselja i divnih ljudi koji su za vas pripremili i svoje proizvode i usluge. Dođite i ostanite malo duže na upoznavanju i istraživanju!

Upoznajte Ličane, hrvatske povijesne ratnike-zaštitnike koji su: gostoljubivi, srčani, čestiti, ponosni i privrženi domu!

Uživajte u vođenim turama - pošaljite elektronsko pismo Planinarskom društvu "Mrsinj" iz Korenice koje skrbi o planinarskim stazam na području općine; dogovorite hodačku turu i uživajte u rekreaciji s lokalnim vodičima: pdmrsinj@gmail.com

Ljubitelj ste brdskog biciklizma? Na pravom ste mjestu - Općina i Turistička zajednica Plitvičkih jezera pripremili su za vas dodatne staze na kojima možete uživati u rekreaciji. Biciklistički klub Orbis iz Korenice aktivno je sudjelovao u trasiranju staza, a neki od članova su i djelatnici Hrvatskih šuma koje skrbe o područjima gdje staze prolaze. Dečki iz Orbisa mogu vam biti izvrsni vodiči, samo im se ranije najavite i uživajte u turama na dva kotača: bicklub.orbis@gmail.com

Istražite Lokalno predstavlja vam samo dio naše prirodne i kulturne baštine, za puniji pregled materijalne i nematerijalne baštine pogledajte našu Interaktivnu Kartu pod Doživljaji i Kalendar Događanja i Aktivnosti s mnoštvom prijedloga za vaš itinerer.

Korenica Biking

Zajedno za okoliš

  • Istražiti Korenicu i okolicu pješice, biciklom, u kočiji ili koristite javni prijevoz - odmorite svoj automobil i pomognite u smanjenju emisije štetnih ispušnih plinova.
  • Koristite višekratne boce za kavu i vodu - smanjite upotrebu vrlo štetne plastike.
  • Molimo vas nemojte bacati smeće u prirodu ili uz cestu - ponesite ga do prve kante za smeće.
  • Gospodarenje otpadom i recikliranje je veliki problem današnjice - molimo vas uklonite višak ambalaže prije putovanja.
  • Budite odgovorni u trošenju - štedite vodu i električnu energiju.
  • Pridružite se našoj Zelenoj Misiji! Hvala na brizi za ljude i prirodu!

Kalendar Događanja i Aktivnosti pun je ideja za ture - inspiriraj se i kreni u otkrivanje Korenice i okolice!

Dobro došli u dom Nacionalnog parka Plitvička jezera!

Širimo Pozitivne Vibracije

Druge zanimljive lokacije

Nadahni, osnaži, motiviraj...

Copyright © 2015-2020 GWT2P. Sva prava pridržana.